|
Obično bih, kad bi nešto teklo suviše glatko, imao onaj upozoravajući osjećaj da bi nešto moglo poći krivo. No, ne i tada. Tada sam uživao u sretnom trenutku, vjerujući kako će trajati vječno.
... Dok nisam sreo Nju, posvuda sam se osjećao kao stranac. U domu svojih roditelja, dok sam odrastao, sebe sam smatrao slučajnim došljakom. Slučaj je spojio dvije stanice u vlažnoj mračnoj duplji i ja izronih iz ništavila. Oni, moji roditelji, nisu izabrali mene, a ni ja njih. Združio nas je samo slijepi slučaj. I sve ostale relacije koje su slijedile u mome životu bile su samo rezultat slučaja a ne izbora. Djeca s kojima sam u djetinjstvu dijelio školske klupe bila su tu, a ne u nekoj drugoj učionici samo hirom slučaja, baš kao i ja. Kolege sa studija, kolege s posla, susjedi, sugrađani, svi su mi ljudi koje sam kroz život susretao bili samo slučajni suputnici koji će, možda već na sljedećoj stanici, izići iz vagona kojim putujemo. Oni nisu bili moj izbor, a ni ja njihov. I stoga, zašto se vezivati za bilo koga? U životinjskom je svijetu to mnogo jednostavnije. Kad ptić izleti iz gnijezda, više ne ne sjeća svojih roditelja, kad mačićima niknu zubi mačka ih odbije sa sise i spremi se za novo parenje, lav će razderati mladoga suparnika ne prepoznajući u njemu svoga potomka, medvjed i medvjedica razići će se nakon parenja ... Na ljudsko 'poetiziranje' ljubavi oduvijek sam gledao s mješavinom prezira i sažaljenja. 'Dok nas smrt ne rastavi', a ustvari poveže ih spolni nagon, a poslije ih na okupu drže zajednička imovina, zajednički krediti i činjenica da su zajednički plaćeni računi jeftiniji. Ljudski par i njihovi potomci malo su krdo koje živi zajedno samo iz praktičnih razloga, zbog lakšeg samoodržanja. Zgrabi li neki predator jedinku iz krda, ostali zbiju redove i nastave. Nitko ne umire zbog 'slomljena srca', svatko je potajice sretan što nije on bio meta, iako to ni pod koju cijenu ne bi priznao, čak ni sebi samome. Živio sam u skladu s gore rečenim. Neki su mi ljudi koje bih kroz život susretao bili ugodni suputnici, korisni suradnici, pristojni susjedi, neke su mi žene bile privlačne, poželjne i zanimljive. No, nisam se vezivao ni za koga. 'Ljubav' sve pokvari ... mislio sam. Više ne uživaš u trenutku nego strjepiš od budućnosti ili 'prekopavaš' prošlost. S kime je već uzdisala ovako strastno kao samom? A koga će ljubiti sljedećeg ljeta? ... Živio sam misleći kako je u pravu ona pjesnikinja koju netko spomenu u komentarima: Hvala onima koje ne volim. Olakšanje, na koje pristajem, da su bliži nekome drugom. Radost što nisam vuk njihovih ovčica. Mir mi je s njima i sloboda mi je s njima, a to ljubav ne može ni dati, ni uzeti ne uspijeva. Mislio sam da iz tih stihova progovara životna mudrost, a koliko bijah glup, koliko sam 'promašio' poruku pjesme, shvatio sam tek kasnije. Samodostatni vuk samotnjak ustanovio je da je ustvari janje u vučjoj koži. ... Živio sam, dakle, miran i zadovoljan sobom. A onda sretoh Nju. Po prvi put u drugom čovjeku nisam vidio stranca. Po prvi put poželjeh da u mome životu netko ne bude samo slučajni nego izabrani suputnik. Po prvi put poželjeh da to što se među nama dogodilo potraje 'dok nas smrt ne rastavi'. Po prvi put izgovorih - volim Te- doista svim bićem osjećajući to što izgovaram. |
| < | rujan, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
