repeticije
četvrtak, 12.04.2012.
Pripravnici
Nije baš jasno kako si je naš uvaženi hematolog koji je kadrovskom križaljkom nove garniture vlasti završio u minskom polju radnih odnosa i mirovinskog sustava, dozvolio da medijskom halabukom otkriva toplu vodu? Kad bi netko detaljnije provjerio u postojećim propisima, vjerujem da bi i sada negdje našli odredbe o PRIPRAVNICIMA i pripravničkom stažu. Jest da je to institut još iz vremena prošle države ali koji je koliko se sjećam, normalnije regulirao okolnosti prvog zapošljavanja.
Nova ili ispražnjena radna mjesta popunjavana su putem natječaja; da bilo je i onda i nepotizma, klijentelizma ali su svi nekako dolazili do prvog radnog mjesta i pripravničkog statusa. Pripravnički staž je trajao prema stručnoj spremi, tri šest ili dvanaest mjeseci, plača je bila manja za trečinu i nakon položenog stručnog ispita sklapao se ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Čista naučna fantastika! Danas se eto nudi rad bez ikakve naknade, te nekakva ponižavajuća sića od same države, doprinosi od poslodavaca. Jesmo li mogli bolje zabrljati stvar, ili ekipa iza uvaženog hematologa nije odradila svoj posao.
Ma sve je jasno! Mladim ljudima poslije završenog školovanja ova država mora omogućiti stjecanje prvih radnih iskustava u struci, branši kako hoćete, za koju su se školovali, ne bilo gdje bilo kako, robovski besplatno ili za neku naknadu koja pada s neba. Urazumimo se, radi se o prevažnom trenutku za daljnji život i karijeru. Tu petljanje kakvo se nudi, ne bi smjelo proći. To je pitanje vezano sa općim stavom prema stručnosti i radnom iskustvu; radnom stažu. Dobro znamo da za hvatanje dobrog zaposlenja, položaja i danas treba partijska iskaznica ili neki „barba Luka“. Kad je netko stručan i lajav prolazi ko Ferdelji. Svako radno mjesto pa i ona šefovska imaju,ili bi trebala imati opis i popis poslova, potrebnu stručnu spremu i godine staža na određenim poslovima. Kao što rekosmo čista fantastika! Kome to treba, ako je čovjek half u našoj ekipi, kako misli gospon Čačić.
Poduzetniki su posebna prića. Treba ih razmeti, jedva se drže nekak na površini. Firme koje su oduvek bile i poznati brendovi im propadaju i kak bi oni mogli pokrenuti nekaj i zapošljavati mlade ljude, pokretati nekakve cikluse. Možda bi im bilo lakše preživeti da prava radnika konačno budu svedena na nivo prava radne snage Kine ili Afrike i da onda konačno postanemo konkurentni. Da to je jedino rešenje. Svu smo industriju odavno uništili da bi sad mogli premeštati proizvodnju daleko na istok. Pripravniki za 1600 na mesec pa tako nekoliko puta po dve godine. Krasno. Naši bi menageri nadalje odfleksibilizirali nove kontingente radnika na državne jasle pa bi i m opet bilo malo lakše; ne bi kasnili s plačama, stigli platiti dugove državi i bili i dalje jako pametni kad ih Hlo pozove na telku. Naravno za neko funkcionalno tržište rada treba imati obadvije strane; radnike koje otpuštamo i nova radna mesta koja čekaju kandidate za zaposlenje. Tu je u igri najelementarnija matematika. Popustili smo i pomakli dobnu granicu za odlazak u penziju. Treba samo izračunati kolko mladih ljudi bude zbog toga teže došlo do posla, dok starci budu na bolovanjima čekali godine za penziju. I tak dalje, i tak dalje, problemi su sve samo ne jednostavni a za tak nekaj gospon ministar treba imati stručnu i odgovornu ekipu, koja se za sad nije baš iskazala. Grampa ili Dedek kak hoćete.
