ZA ŠTO JE BILO NAMIJENJENO 10,5 MILIJUNA KUNA???
Nakon odlaska s gradonačelničke funkcije Marko Sremić je u proračunu Grada Gline ostavio 10,5 milijuna kuna (deset i pol milijuna kuna) svome nasljedniku Milanu Bakšiću.
Svakodnevne kuloarske priče po gradu o ne potrošenom velikom iznosu proračunskog novca potaknule su me da se o tome malo raspitam kod ondašnjih i sadašnjih odgovornih osoba.
Točno je da je ostalo 10,5 milijuna kuna u gradskoj blagajni i točno je da je gradonačelnik Sremić građanima pa čak i svim svojim suradnicima svakodnevno prezentirao da nema novaca čak niti za zamijeniti najobičniju žarulju, a kamo li za kakav ozbiljniji projekt.
Mnogi projekti su čekali završetak ili početak radova, novaca je bilo, gradonačelnik ih nije dao trošiti. Građani i gradonačelnikovi suradnici su tražili izgradnju vodovoda, popravke ulica, cesta, putova, nastavak popločavanja Korza, izgradnju Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima i još mnoge sitnice, odgovor je uvijek bio: „ Nema novaca, građani duguju u proračun, ništa se ne može raditi“.
Da li se je Sremić pripremao za recesiju koja kod nas traje već duže godina ili namjerno nije htio realizirati započete i nove projekte iz samo njemu poznatih razloga i interesa ili je posrijedi nešto drugo?
Zbog svega toga, izgubio je izbore za gradonačelnika.
U Gradskom vijeću, političkim inženjeringom i trgovinom, uspio je uz Osmog putnika osigurati sebi većinu i postati predsjednik Gradskog vijeća.
Hoće li sada kao predsjednik najvišeg predstavničkog tijela JLS koje između ostalog ima dosta velike ovlasti poput usvajanje gradskog proračuna nastaviti s politikom „velike štednje“ i gradonačelnika Bakšića sprječavati u realizaciji najavljenih projekata kroz rebalans proračuna.
Svi mi bi se zapitali kada bi vidjeli osobu koja se vozi biciklom (ne zbog rekreacije), hoda u poderanoj odjeći, nosi šuplje cipele, hrani se u pučkoj kuhinji, a ima ušteđene milijune kuna, što se s tom osobom događa? Da li je on poduzetan i zbog tolike štednje pozitivan ili, na protiv živi u zabludi i dalekoj prošlosti.
Danas će svaki poduzetan čovjek i ekonomski stručnjak svaku prihodovanu kunu pokušati što prije uložiti i iz jedne kune stvoriti dvije, a neće ih sigurno držati u vreći i ne poduzimati ništa.
Politika je ipak umijeće sposobnosti pojedinca kako uvjeriti masu da vjeruje u ono što sposoban političar želi realizirati zbog svojih i kako nam se svakodnevno prezentira „stranačkih interesa“.
Ipak, zakon za neposredan izbor gradonačelnika pokazao je da je pozitivniji i bolji od prethodnog, a sada se još čeka nastavak da se na isti način biraju i članovi Gradskog vijeća i da tako osvojeni stranački mandat osoba ne može prenositi u druge stranke, nego da mandat ostaje stranci i listi koja ga je osvojila.
Na taj bi način stupanj političke demokracije bio na daleko većoj razini od sadašnje.
|
