ponedjeljak, 24.01.2011.
Kustos muzeja betonske galanterije
Bio je to mračan i maglovit dan na planetu "Ubogar" u polugaksiji "Branko Đurđević II". Jugoslav je sjedio u birtiji "Žac" u svome kutku i po običaju pio rum sa čajem. Pio je neko vrijeme taj svoj rum i uživao u toplini otvorene vatre naložene tik iza njega. Šef Sale ga je više puta opomenuo da se malo odmakne od vatre jer je počeo osjećati smrad smuđenja svinje. Jugoslav kao poluobučeni tehničar zaštite na radu je ponekad sa sumnjom gledao na tu vatru. Nešto mu je uvijek smetalo oko nje, uvjek se nekako osjećao umornim i pospanim kad bi došao kod Žaca. No to sad nije bitno, ono što je bitno je to da je Jugoslav vani na ulici čuo neko brcanje, galamu, bacanje cigli, čudne zvukove i općenito neki nemir i nered. Malo ga je zaintrigirao sav taj nered no zatim je izgubio zanimanje. Popio je svoj rum i zaputio se kuci.
Sutradan se ustao, u svojoj mračnoj sobici u potkrovlju. Jedan krevet, jedan radni stolic sa komjuterom, pepeljara i mali ormaric za malo njegove robe bili su sastavni djelovi njegove sobe. Ustao se, protegnuo, zapalio cigaretu i upalio kompjuter da se zagriju elktronke. Nakon 35 minuta na portalu ga je docekala uznemirujuca vijest: "Sumnja se da su jucer u 23:00 kod louge bara: 'Žac' izvanubogarci pokušali poslati neku vrstu poruke." Ovaj članak dugačak Htnaa# stranica je veoma uzbudio i uzenemirio Jugoslava. Naime on je još od djetinjstva bio povremeno opsjednut pitanjem ima li inteligentnog života izvan Ubogara. Taj članak je promijenio Jugoslavov život iz temelja i on je odlučio da će svoj život posvetiti uspostavljanju kontakta sa izvanubogarcima.
3 mjeseca poslije...
Jugosav je napustio svoj posao profesionalnog boema koji živi na tuđoj grbači i već je bio gotovo sastavio svoj veliki prijemnik. Te noću 3 ujutro zadnji betonski potporanj je bio postavljen i svih 800 000 gigaomskih otpornika je bilo spojeno u seriju sa antenom i atenuatorom signala u obliku 10 kilograma gume. Naivni laik kao recimo Jugoslavova mama bi možda i pomislio da je sve savršeno i spremno za hvatanje signala izvanubogaraca, no još je samo falio izvor napona od 100000 megavolti. Jugoslav je rješio taj problem na divljenje svakog profesionalnog cigana. Uzeo je dva lanca i prebacio svaki preko jedne žice dalekovoda te zatim žicama spojio na svoj uređaj...
Jugoslav je čekao i čekao... Čekao je 10 godina. No bio je uporan, i znao je da će se čekanje isplatiti. Svoje dane je provodio u "Žacu" i doma pušeći cigarete i čekajući signal. I jednog dana, kada je slučajno zadrijemao, računalo je primilo nekakve čudne signale. Jugoslav je skoro pao u nesvjest. Slavio je tri dana i tri noći. Premda nije mogao dekodirati taj signal, shvatio je da se radi o signalu koji ima samo dvije vrijednosti koje se izmjenjuju u pravilnim vremenskim razmacima. Dugo je mozgao i nakon 6 mjeseci je shvatio da se radi o binarnom sustavu. To mu je tek sad palo na pamet jer mu je bilo nepojmljivo da neka bića mogu trošiti vrijeme bazirajuci razmjenu informacija na taj način. Naime u svijetu ubogara svi strojevi su bili bazirani na nevjerovatno malom elektroničkom elementu koji ima 99999999999999999999999999exp99999exp99999exp9999exp 999 mogućih stanja te je jednim stanjem bilo moguće poslati roman ili film. Prvo stanje ima značenje 1, drugo 2... petnaesttisućapetstotridesetdrugo ABv 32 Se itd... Znači ubiti je sve već bilo napisano i izmišljeno, Ubogarci su bili veoma napredni. No nećemo sad ulaziti u detalje Veoma Realne Tehnologije na ubogaru, nego ćemo se vratiti poruci koju je Jugoslav dekodirao narednih 18 godina. Dekodirao ju je i dekodirao, skoro odustao od svega, ali napokon, jedne zore oglasio se zvuk eksplozije. To je bio znak Jugoslavovog računala da je napokon došao do smislene kombinacije slova, riječi i rečenica. Bila je to poruka sa planeta Zemlje iz druge galaksije. Poslao ju je tamošnji stanovnik imena Zoran S. Jugoslav je skoro premro od uzbuđenja, odskrolao je do poruke koja će najvjerovatnije njegov narod poslati još tko zna koliko godina u budućnost, tko zna što se sve krije, kakva blaga i neslućena znanja u toj poruci... Da neduljimo dalje, poruka je glasila: "Hahaha budalo. Jebem ti mater!"
