Zrno gorušicino
22.01.2009., četvrtak
|
Ovih dana viroze odlučih odgovoriti na pritiske nekih ljudi da se pridružim facebooku! Po malo skeptična, ali- eto, neka ga! Međutim, nakon tri dana kako sam ga kreirala doživjela sam pozitivan šok- od 100-tinjak ljudi koji su me zatražili prijateljstvo i pristup- bilo je 90-tak mojih bivših učenika!!! Moram priznati da sam se gotovo rasplakala od sreće! Svi sretni što su me našli (za neke nisam ništa čula kako su otišli iz škole), neki udani, oženjeni, izvan grada, izvan zemlje... Jedna od bivših generacija dogovara susret u školi (mojoj naravno) te, stare generacije... Postavljali hrpu fotki iz tih "starih, dobrih" vremena! Tko zna da li ću ih prepoznati sada ovakve odrasle?! Ma, koma, baš su mi "nabili" pozitivu :) **** Dvije stare gospodje su prijateljice vec desetljećima. Tokom godina, dijelile su svakakve aktivnosti i avanture. U zadnje vrijeme njihove aktivnosti su se svele na sastanke par puta tjedno da igraju zabavne igre. Jednoga dana igrale su slova kada se jedna zagledala u drugu i pazljivo rekla: Molim te, ne ljuti se na mene. Znam da smo prijateljice jako dugo vremena, ali trenutno bas ne mogu se sjetiti tvoga imena. Mislim se i mislim, ali jednostavno ne mogu se sjetiti. Molim te, reci mi tvoje ime. Njena prijateljica se zagleda u nju. Piljila je tako najmanje tri minute. Konačno je progovorila: A za kada ti to treba?? |
