Zrno gorušicino
26.09.2007., srijeda
|
Eto, bijah na razgovoru danas... Punih 7 minuta... Nisu se htjeli ponavljati od lani... Zaključili da su neke stvari od lane promjena na bolje ( kad sam rekla da imam auto- komentar je bio- to rješava sve! A na hrpu dostavljenih papira- komentar o ipozantnom dosjeu! Iako sam im pokušala objasniti da je to tek trećina mog djelovanja...) Sve u svemu- zadovoljna sam... Rečeno mi je da ću znati za 20-tak dana, jer 2.11. treba početi raditi... Pa, kako Bog da... Tamo gdje me treba tamo će me premjestiti ili ostaviti... **** Povlačim se u svetište svoje nutrine gdje jezgra moje osobe, srce, svime ravna i sve doživljava i upravlja svim pokretima moga tijela i moga duha. Ovdje se želim susresti s Tobom, moj Gospodine i Bože. Tu sam blizu Tebe, kao u blizini draga čovjeka, pun pouzdanja i bez ikakvih uvjeta. Prihvaćam sve što mi pružaš i darivaš i u tome priopćavaš svoju radosnu vijest. Radujem se svemu što mi činiš i darujem Tebi svoju zahvalnost i svoju ljubav. l jedan jedini cvijet bolji je od ni jednoga. Dan se bliži kraju, vraćam se evo natrag k Tebi. Ovdje doživljavam Tvoju ljubav i blizinu. Išao si sa mnom kroz ovaj dan. Darivao mi život, snagu i radost. Zahvaljujem Ti što sam povezan s Tobom. Dopusti da ovu noć dobrota djeluje i sazrijeva. Ispuni me novom energijom za sutra: otvorenošću i radošću za moju okolinu, blagonaklonošću i ljubavlju za moje bližnje, pozornošću za Tvoje vodstvo, zanimanjem za sve dobro i lijepo. Blagoslovi sve ljude s kojima sam povezan. Budi uz bolesne, siromašne, progonjene. Daj nam mirnu noć i ujutro radosno buđenje. Sutra ću učiniti nešto: Nekoga saslušati ne sudeći prebrzo i ne osuđujući. Biti zahvalan za male znakove pažnje koji mi se sviđaju i dobro mi čine. Pozitivno razmišljati i govoriti bez kritike i prigovaranja. Biti otvoren kao cvijet - i razveseljivati svojom prisutnošću. Zar se ne isplati biti takav? |
23.09.2007., nedjelja
|
Danas je još jedan od "onih" dana. Ovozemaljski svijet napustio je moj profesor, dekan đakovačke Teologije monsinjor Dogan. Sjećam se različitih zanimljivih njegovih predavanja iz Crkvene glazbe... moje kolegice koja se prije njegovog predavanja uvijek dotjerivala (a sada su zajedno u Vječnosti), bio je humorističan i nakon što sam diplomirala uvijek mu je bilo drago popričati samnom kada smo se sreli... Sjećam se kako sam zbog trudnoće i poroda bila oslobođena predavanja, a ispite polagala po materijalima drugih, pa sam i prof. Dogana uvjerila da određena informacija piše u njegovoj skripti, a na kraju ispalo da on uopće nije izdao skriptu- već je to bilo pretipkano njegovo predavanje ( i pitana informacija- kriva)! Dakle, ostali smo bez čovjeka koji je bio Čovjek... Jučer na stručnom skupu sam čula da je imao moždani, da je u komi i da prognoze nisu bajne... Sve to me vratilo u situaciju seke kojoj je sutra 3 mjeseca kako je otišla iz naši ovozemaljskih života... Vrijeme ide, ali ne liječi... U srijedu u 15h idem na razgovor za "onu" promjenu posla... Pa...kako Bog da... **** "Svakog dana planiraj sa Mnom svoje planove i govori mi o spremnosti svoga srca na primanje Mojih planova i na otvorenost za iznenađenje. Vježbaj se u takvoj spremnosti i otvorenosti. Isus" |
15.09.2007., subota
|
Ovih dana iza moga rođendana (hvala svima na čestitkama i lijepim željama) pokrenula se lavina događaja... Poslala sam papire na natječaj (ponovno onaj isti od prije godinu dana), iako sam zeznula stvar- slala sam zadnji dan, a onda navečer primjetila da su mi neki važni papiri ostali kući- pa sam im uz ispriku sutradan faxirala (pojela sam se živa!!), pa kako bude volja Božja... Druga polovica bila na HRVI komisiji (nakon 2 god. pozvan) i dobio 20%- što će reći donju granicu za ići u mirovinu... U župi sam dobila za katehezu prvopričesnike (njih baš volim- mislim na taj uzrast)... Kolegica iz informatike me preporučila za stipendiju na nekoj naprednoj akademiji za informatičko dizajniranje (moram još samo napisati esej o nekom projektu u kojem bi koristila tehnologiju) i poslati prijavu... Sve nešto, ajmo reći pozitivno- sve me strah... U utorak je ostavina, a onda idem u potragu kako riješiti financijski kaos koji je seka ostavila... Vjerujem da će mi Bog i tu biti od pomoći...No neka bude ipak po Njegovoj volji... **** Pozitivno mišljenje kao jedro Jedna drevna legenda priča o tri muškarca, koji su nosili svaki po dvije vreće. Ali teret nisu osjećali jednako. Vreće su im, jedna sprijeda a druga straga, visjele obješene na drvenoj motki na ramenu. Upitali prvog čovjeka što ima u vrećama. Odgovorio je: "Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja, sve životne radosti - u vreći su straga. Skriveni od pogleda, završeni, prekriveni lišćem, ne smetaju mi mnogo. U vreći sprijeda imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem često, vadim ih, promatram, proučavam, mozgam što ću. Stalno sam s njima, i mislima i osjećajima. Stalno radim na njima." Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unatrag, mučio nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo. I drugog su čovjeka upitali isto. Rekao je: "U vreći sprijeda nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom kamo god krenem, jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me, ponekad su veoma teške." Treći je čovjek odgovorio: "Na prednjoj vreći napisao sam riječ "dobrota". Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed. Vreća na leđima ima natpis "loša sjećanja" i prazna je, jer samo joj odrezao dno. O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje kadikad o sebi imam, o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan. Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu." Tri su jedra o kojima čovjek govori : pozitivno o sebi , pozitivno o drugom , pozitivno o situaciji . Jedra pozitivnog mišljenja!Svi smo rođeni da sami biramo misli koje će am usmjeriti život . Izaberimo onda jedra s kojima se najdalje stiže... |
09.09.2007., nedjelja
Još mi jedna godina prođe...Živjela ja i vi svi samnom zajedno  |
03.09.2007., ponedjeljak
|
Tata koji prede Kada je Micka stigla u našu kuću, svi smo bili radosni,a ponajviše trogodišnja Tanja.Tigrasta mačkica, međutim, isprva nije bila baš oduševljena. Našla se u tuđoj kući, među nepoznatim ljudima. Mijaukala je nekako otgnuto i tužno. Bila je zbunjena, nepovjerljiva, prestrašena. Nakon dva –tri dana ponašala se tek bojažljivo i oprezno.Ali uskoro se potpuno oslobodila i pripitomila. Mijaukala je umilno, mazno, šarmantno. Umiljavalanam se oko nogu. A kad bismo je pomazili, oglasila bi se zvukom: «Mrrr...» -Čuj mama! Što to maca kaže?- upitala me je Tanja. -Maca prede-odgovorila sam-Zato što se voli maziti. I zato što joj je lijepo s nama. Toga se dana, kao i obično tata umoran vratio s posla. Poslije ručka je prilegao na kauč i počeo listati novine. Ali, umor ga je brzo savladao. Novine su završile na podu. Začuo se zvuk: «Rrrr...» Mi odrasli znamo kako se taj zvuk zove. Malena Tanja to nije znala. Ali,na nešto ju je podsjetilo. Tiho mi je prišla i, smiješeći se, prošaptala: -Slušaj mama... Tata prede! -Da, tata prede... Lijepo mu je što je opet kod kuće. **** Želim ti, dragi tata, da nam predeš još puno godina.... SRETAN TI ROĐENDAN!!! |
