Zrno gorušicino
31.08.2007., petak
|
Bogu hvala, ludnica oko sortiranja udžbenika je gotova!! Iako je sindikat rekao da ne moramo to raditi- meni žao djece, a i pripadam mlađoj populaciji nastavnika, pa da sam odbila- sigurno bi ravnatelj zadužio nekoga starijeg da obavi moj dio... a to stvarno nema smisla... Distributeri su pakete donijeli u blagovaonicu i dio u knjižnicu- sve u prizemlju i trebalo je u 6 navrata sve prenijeti na kat u kabinet, složiti u vrećice ( kojih je bilo premalo- pucale su, bile su preuske...) i onda još sve prebaciti u učionicu... Kakva teretana- ovo je napor! Učenici koje su neke kolegice pozvale, padali su s nogu, a moj Debeli Princ i ja morali smo razvući posao na nekoliko dana jer je preteško... I nije nam u opisu radnog mjesta... U kontaktu s drugim nastavnicima (iz drugih škola) saznah da je i kod njih bila ludnica- stigle krive knjige, pa manjka broj, pa... Iako sam kao majka sretna što ne moram izdvojiti bar 2000kn za školarce, ipak sam se za to dobrano oznojila... Danas smo bili u kupnji preostalog pribora... Očistila sam svoj tekući račun... Te bilježnica s ovim likom, te vrećica za papuče s ovim likom, te preskupe pernice s priborom koji, naravno, od stajanja više ne radi... Srećom, u povratku iz Splita zašli smo u Bosni u robni centar pa kupila jeftino većinu stvari (toliko o "kupujmo hrvatsko")... Sve u svemu- da bi opremili dva školarca treba kredit- bez obzira na besplatne udžbenike... * Jučer sam bila po sestrine stvari na sud... Knedla u grlu je bila...uh.... Mama je došla, iako sam rekla da ne treba, pa sam ju mora istjerati van ispred zgrade na zrak... Navečer smo muž i ja probali diktafon koji je seka koristila za diktiranje presuda pisarici... Pozlilo mi kada sam u večernjoj tišini čula njezin glas... Kao da je bila u sobi... Boli, strašno boli.... **** Dragi mama i tata, Otkako sam dosla u Zagreb studirati, sam se ulijenila u pisanju i zao mi je da vam nisam vec i prije pisala. Imam puno novosti. Predlazem vam, da lijepo sjednete prije nego nastavite s citanjem. Ne smijete citati dok ne sjednete, u redu? Ovdje mi je lijepo. Fraktura lubanje koju sam imala, kad sam skocila kroz prozor sobe, jer je izbio pozar, se je zacijelila. Samo sam dva tjedna bila u bolnici i sada vec dobro vidim, glavobolje imam samo povremeno. Sreca, da je moj skok kroz prozor vidio dezurni na obliznjoj benzinskoj pumpi i odmah je pozvao lijecnike i vatrogasce. Bio je vrlo ljubazan i posjetio me je u bolnici. Po povratku iz bolnice nisam imala kamo otici (soba je bila potpuno izgorila), pa me je pozvao k sebi. To je vrlo prijatna soba, iako je u podrumu. On je vrlo dobar momak i nas dvoje smo se ubrzo zaljubili i planiramo vjencanje. Datuma jos nismo odredili, iako bi vjencanje bilo prije nego se bude vidjelo, da sam trudna. Da dragi roditelji, trudna sam. Znam koliko zelite, da imate unuke i njima darujete istu paznju i ljubav kao sto ste je meni, kad sam bila dijete. Datum vjencanja jos nismo odredili, jer nismo mogli obaviti predzenidbene krvne pretrage radi nekakve infekcije, koju ima moj dragi, pa sam je i ja dobila od njega. Znam, da cete mojeg momka primiti u obitelj s otvorenim rukama. Iako nije skolovan, je vrlo ambiciozan. Unatoc tome, da nije bijelac i da je muslimanske vjere znam, da vasa uvijek izrazena strpljivost nece dozvoliti, da bi vam to smetalo. Eto, sada, kad ste saznali sve te novosti, mogu vas utjesiti, da nije bilo nikakvog pozara, frakture lubanje, nisam bila u bolnici, niti nisam noseca, niti imam aids, niti momka uopce. Istina je, da sam pala na ispitu iz matematike i fizike i morat cu ponavljati godinu. zeljela sam samo, da bi cinjenice vidjeli u pravom svjetlu. Vasa draga kci. |
26.08.2007., nedjelja
Ponovno sam Slavonka!! Sinoć se vratih "home, sweet home"... Hvala milostivom Bogu što je nas je pratio na putu i sretno vratio nazad...Usta razvučena u smijeh, koji je vladao prošlih dana, vraćat ću tek slijedećih tjedana... Dakle, bilo je zanimljivo, malo manje poučno, no nadasve prepuno smijeha... Kupala sam se samo prvi dan po danu- sve ostalo su bila noćna kupanja-zbog nedostatka danjeg vremena... Vrućina nas je ubijala, ali nije usporavala u glupostima... Jedan od dražih "bisera" mi je kad je kolegica izlazila iz mora, a kolega ju zamolio da na njegov mobitel pogleda koliko je sati- viknula je da je 2!! Nama to nekim zdravim razumom nije štimalo, jer je trebalo biti puno više sati- zato je kolega izašao i na obali prasnuo u smijeh! Kolegica je doista pogledala na njegov mob. no na mobu nije pisalo 2sata već- 2 propuštena poziva!!!! S obzirom na vrućinu i terenske radonice 13 ih je stradalo sunčanicom... Između ostalog Bog je uredio da jedan pojači vjeroučitelj čuje u sobi preko puta svoje jednu časnu kako je pala u nesvjest, te da priskoči u pomoć... Kad je hitna odlazila zamolili su da netko dežura uz nju do jutra... Taj isti vjeroučitelj zvao nas je da to bude netko od nas, jer, kako je rekao- ujutro kad časna dođe k sebi i kad vidi njega uz sebe u sobi- ponovno će se onesvjestiti  Teško je prenijeti ludu atmosferu- koju vjeroučitelji znaju napraviti...Doista mi je ovo trebalo... **** LUDNICA Prilikom posjeta psihijatrijskoj bolnici jedan posjetitelj pita direktora bolnice na osnovi cega odlucuju koga ce primiti u bolnicu na lijecenje. "Vrlo jednostavno", odgovori direktor,. " stavimo ga pred kadu punu vode i damo mu cajnu zlicicu, casu i kantu i kazemo mu da isprazni kadu na najbrzi nacin." "Razumijem", kaze posjetitelj , "onaj koji je normalan, pocne vaditi vodu s kantom ...." "Ne", kaze direktor,"onaj koji je normalan izvuce čep sa dna kade." Zelite sobu s balkonom ili bez?" |
19.08.2007., nedjelja
|
Proletio i godišnji... Pa da je bio odmor- i nije... Ne preostaje mi ništa drugo nego još uhvatiti morskoga zraka u Splitu u kojeg idem za 3 dana na seminar... Drag mi je taj dio ljeta. Susreti s dragim i bliskim ljudima, uvijek upoznam i po nekoga novoga, zajedništvo i glupiranje, a od svega najbolje je posjet mojoj prijateljici koju upoznah preko interneta... Obično predavanja eskiviramo, pa se i okupti uspijemo... ponekad padne i noćno kupanje... žao mi je što je kapelan otišao, pa ne možemo zajedno- lane nam je bilo baš cool... Moji će se snaći bez mene tih nekoliko dana (valjda!)... Volim morski zrak i klimu (ovo je valjda zbog turbo dalmatinskih gena moga tate), pa mi nekako tamo ništa nije teško... kod kuće se stanje polako smiruje... tuga me hvata navečer, jer tada bi se obično seka i ja čule... dođe mi da uzmem telefon, da nazovem, da pošaljem poruku...a nemam kome... Princeza se vratila s Bjelolasice. Bila je s reprezentacijom HR nogometaša. Imali su zajedničke kulturne večeri... Jedva čekam da vidim DVD! **** Pismo ženi na službenom putu: Sve je u redu, draga! Puno hvala na tvom lijepom mailu. Ne trebaš se brinuti za mene. Sve je u redu. Kuham sam i svakim se danom sve više čudim kako to dobro funkcionira. U međuvremenu mogu to i pojesti bez da idem u bolnicu na ispumpavanje želuca. Jučer sam pekao krumpir. Mora li se krumpir čistiti? Dok se to peklo, otišao sam kupiti kruh. Kada sam se vratio, emajl u tavi se skroz otopio. Nisam mogao vjerovati da tako malo može izdržati. Dim u kuhinji se razišao u međuvremenu, no mačka je crna kao gavran i kašlje. Otada panično bježi čim uključim kuhalo ili počnem lupati s tavama. Kako, kao što znaš, moram najmanje jednom dnevno pojesti nešto toplo, mačka se više ne pojavljuje. Reci, koliko se dugo kuhaju jaja? Kuhao sam ih dva sata, no nikako da postanu mekana. Daj mi napiši molim te, da li se zagoreno mlijeko može još za nešto upotrijebiti? Da li da ga stavim sa strane dok se ti ne vratiš? Imao sam lagani problem sa gulašom kada sam htio ugrijati konzervu. Nažalost je eksplodirala u mikrovalnoj. Vratašca od mikrovalne su izletjela kroz prozor i uništila nas lijepi staklenik ... i prozor isto. Kako je prozor bio zatvoren (moram ga držati zatvorenim kada kuham jer inače uvijek dođu vatrogasci), izletio je skupa sa štokom. Udarni val je bio strašan. Konzerva je nasuprot vratašcima izletjela kao raketa prema gore, probila strop i pogodila kćerku gospodina Bauera, u sobi iznad kuhinje, točno između nogu, no nije joj se ništa desilo. Da li ti se već desilo da ti se prljavo suđe upljesnivilo? Kako li je to samo moguće u tako kratko vrijeme? Ti nisi niti puna četiri tjedna u Češkoj. Iza sudopera štošta živi, mogao bi čovjek snimiti. Otkuda dolaze samo svi ti gmizavci? Da li si ih možda ti tamo ostavila? Uglavnom, napokon sam se sabrao i išao oprati sude. Draga, nemoj se molim te ljutiti i vikati, ali onaj dobar porculan od tvoje bake je polomljen. Izgledao je tako čvrsto da mi nije bilo ni nakraj pameti da neće izdržati. Možda su 1.000 okretaja mašine za rublje ipak malo previše. Usput rečeno, i ona je isto pokvarena. Prilikom centrifugiranja je veliki nož za rezanje mesa malo oštetio bubanj . i sada se nalazi u zidu ... nož, ne bubanj. Bubanj je probio 30 centimetara zida od cigle i sada leži bez veze negdje vani. Dok sam jeo, zaprljao sam nažalost tepih u dnevnoj sobi i to sokom od paradajza. Ti si mi uvijek govorila da se sok od paradajza ne da ničim izvući. Tu se varaš draga moja, fleka je odlično izasla, dlake od tepiha nažalost isto. Možda ipak nisam trebao uzeti nitro-razrjeđivač. Frižider sam morao otopiti. Ti si uvijek tako nespretna, led se dâ odlično odstraniti sa zidarskim čekićem. No, čudno, sada više ne hladi nego grije. U svakom slučaju, meso je dobro pečeno, a jogurt, šampanjac i mineralna su eksplodirali. Draga moja. U četvrtak sam zaboravio zaključati kuću. Mora da je netko bio ovdje jer nedostaju neki vrijedni predmeti, no, novac sam ne čini čovjeka sretnim, kako ti to uvijek kažeš. Ormar je isto prazan, ali, sigurno nije bilo puno u njemu jer ti uvijek kažeš da nemaš što za obući. Kada sam jučer navečer htio nahraniti zeca, prevrnula mi se svijeća. Zec je sad bez dlake. Izgleda prilično smiješno. Ovim bio htio završiti za danas. Sutra malo više. Nadam se da uživaš u miru bez mene i da se dobro odmaraš. Puno lijepih pozdrava! |
10.08.2007., petak
Jučer ujutro sam se prvi puta nakon dugo vremena od srca smijala... Ustala sam se u 4h, probudila Princezu, muž nije spavao 6.-tu noć pa mi pripremio kavu i pola sata nakon toga krenula ispratiti Princezu na pripreme na Bjelolasicu... Prvo nas je, čim smo promolile nos na ulicu, oprala kiša, pa smo ipak put od 8 min. pješice prošle autom, a onda smo se u 5 i 15 pozdravile i mahali si dokle god smo se vidjele... Vratih se kući dovršiti kavu, zapaliti još koju i nazad usnuti... Doista sve krenulo po planu, no prije vraćanja u krevet odoh u toalet sa šalicom od kave i ne paleći svjetlo u kuhinji htjela sam ju staviti u sudoper, međutim- kako sam bila bosa- nagazih na nešto hladno, ljigavo i duguljasto u kuhinji... pobjegla sam u sobu i rekla mužu da ne želim vidjeti što je to- te da nisam niti svjetlo upalila nakon gaženja... Moj hrabrica uze svoju papuču br.45 dignu ju u zrak i spasilački krene " u lov" na čudovište... Kada je u kuhinji upalio svjetlo pozvao me da dođem vidjeti što me je "napalo". Prišuljala sam se i iza njegovih kršnih leđa proškiljih... Na podu je ležala "strašna" smežurana paprika- koja je ispala tko zna odakle... Prasnuli smo oboje u smijeh, a još i više kada sam ugledala kako on još uvijek drži papuču u zraku, u borbenom položaju... Eto kako sitnice ponekad vrate čovjeka u normalu...**** MOLITVA Dijete se toliko mučilo da pokrene oveći kamen. Trud je bio uzaludan, jer je kamen za njega bio pretežak. Otac ga je promatrao i upita ga: – Sine, jesi li siguran da si upotrijebio svu snagu? Odgovori mu sin: – Jesam, tata! Uzvrati otac: – Nije istina sine! Kako si upotrijebio svu snagu, kad me nisi ni zamolio da ti pomognem. T.d.P. |
07.08.2007., utorak
|
Nekako mi se dani vuku sporo... Vjerojatno zato jer nakon prevelike strke mirni godišnji je velika krajnost... Pospremala sam uglavnom što sam i planirala... Posložila i neke stvari u svojoj glavi... Mora valjda tako... Jučer sam vozila tatu i moje klince u tatino selo... Poveli i malog susjeda s kojim se Princeza druži. Dijete je prvi puta vidjelo krave i svinje u živo. Moj postariji tata (seosko dijete) bio presretan što može dijete educirati, približiti ga i pokazati mu-da ne bi mislio da su krave ljubičaste (posebno one koje daju "Milka" čokoladu!)! Ja sam bila sretna jer sam ponovno vidjela te stare, izrađene ljude koji su svoj život i zdravlje ostavili na plodnim poljima Slavonije... Svi se redom žale na sušu... Nema uroda... A ja se asocirah kako je i moj život u nekom "sušnom periodu"... No, molitva i vjera ponovno vraća na polja, na brazde života i daje spasonosnu "kišu" blagoslova... **** MORE OSTAJE CRNO I DUBOKO Lászlo Mécs (1895) Kolumbo preplovi, Lindberg preleti ocean, A more tajna ostade, crno i duboko ostade. Morem blistaju Venecije, svedbene lađe, brodovi puni šećera, A more gorko ostaje, crno i duboko ostaje. Sveci preploviše, sveci preletješe život, A život tajna ostade, crn i dubok ostade. Svadbe, krštenja, svibanjske slave daju radost životu, A bol vječna ostaje, crna i duboka ostaje. Istraživači istražiše, učenjaci izmjeriše zemlju, A zemlja tajna ostade, crna i duboka ostade. Proljeća, dűge, zračne opsjene kite zemlju, A zemlja ostaje groblje: drveća, životinjâ i ljudî. Liječnici vrebahu röntgenom tražahu smrt, A smrt tajna ostade, crna i duboka ostade. Cvijet, suzu spuštamo na mrtvaca, drvorede sadimo po grobljima, A lješina lješinom ostaje, groblje grobljem ostaje. Propovjednici razapeše mostove nade vrh doline suzâ, A govor praznom riječi ostade, dolina bez mosta ostade. Onozemni med lijevahu u dolinu suzâ, A dolina suzâ jadna i gorka ostaje. Pjesnici i filozofi cvrkutahu o Bogu, A Bog tajna ostade, peludna, sveta djevičanska tajna ostade. Kušamo Ga bazilikama ko krletkom hvatati, grijesima učiniti nesretnim, A Bog beskrajan ostaje, Bog čistoća i sreća ostaje. |
