Zrno gorušicino
18.04.2007., srijeda
|
Ovih dana osjećam svoju kroničnu bolest- nedostatak vremena, a pojačala se proljetnim umorom i zapravo istina je da mi se uopće ništa neda raditi... No, neki rokovi pritišću, posao se mora obaljati i to me još sve dodatno opterećuje! Čak sam i ljetnu garderobu izvukla iz ormara, no finiširanje tog posla ipak će sačekati moj povratak iz Topuskog. Tamo ću valjda uhvatiti onaj radni elan koji mi definitivno sada nedostaje. No, moguće je i da je to zato što nikako ne volim raditi poslijepodne-a to je baš ovaj tjedan!! Od onih sam tipova koji vole poslijepodne "ubiti oko" kojim dremežom, pa mi to očito nedostaje kad sam poslijepodne. Uz to mijenjam još dodatne sate i sustručnjakinju koja je do kraja 5. mj. na bolovanju... Bliži se krizma, a imam osjećaj da moji osmaši to nisu uzeli za ozbiljno. Njima je samo do novaca i poklona. O Božjoj milosti i darovima Duha Svetoga ne pada im napamet razmišljati... Uh, pukla bih po šavovima zbog takvih stavova njih i njihovih roditelja. Iako sam svjesna da neke stvari treba prepustiti i Božjoj milosti... I mi smo u ponedjeljak prepustili matematiku Debelog Princa Božjoj milosti - i prošao je!!!! JUPIII!!! Hvala dobrom i milosrdnom Bogu na milosti koju nam ukaza! Kaže Princ da ga je pretresla od glave do pete gradivo, a onda održala monolog kako ne želi da ja više "onako" upadam u školu, kako se nju ne tiče Pravilnik o ocjenjivanju - jer je ona sama pravilnik za sebe i kako je znao puno bolje nego će mu upisati ocjenu. Užasno, ali neka ju voda nosi... Jednom ćemo svi odgovarati pred Bogom za svoje odluke i postupke. Hvala dragoj Triptih što je to jutro prošla samnom... A i vama na podršci... Raspisah se kao da imam vremena na pretek, pa da se vratim na ono s početka posta- idem se liječiti  Javim se po povratku iz Topuskog...**** Isusova đačka knjižica Isus, koji boravi u internatu Sv. Filip, vraća se u Nazaret i donosi dačku knjižicu s ocjenama za drugo tromjesečje. One baš nisu dobre. Njegova ih je majka pročitala i ništa nije rekla, pohranjujući sve to u svome srcu. Ali, ostaje najteže: treba je pokazati Josipu. Matematika: ništa ne zna, osim množiti (tj. umnožavati) kruhove i ribe. Nije čak savladao niti zbrajanje: tvrdi da su njegov Otac i On jedno (čine jedno). Pisanje: nikad sa sobom nema pribora. Zato je prisiljen pisati po pijesku. Kemija: ne izvodi tražene eksperimente. Čim mu se okrenu leđa, on pretvara vodu u vino kako bi nasmijao svoje drugove. Sport: umjesto da, kao svi ostali, nauči plivati, on hoda po vodi!!! Usmeno izražavanje: ima velike teškoće sa jasnim govorom. Uvijek se izražava u parabolama. Red: pogubio je sve svoje stvari u internatu. Bez srama izjavljuje da nema čak ni kamen kojeg bi koristio kao jastuk. Ponašanje: izražena tendencija da posjećuje strance, sirotinju, gubavce. Josip je kazao samome sebi da to uistinu tako dalje više ne može, te da mora poduzeti mjere: “Dobro, mali moj Isuse, budući da je tome tako, možeš prekrižiti (učiniti križ nad) uskršnjim praznicima.” |
