Zrno gorušicino
22.07.2006., subota
|
Kako sam uglavnom na relaciji kuća-sestra, nije nikakvo čudo da susrećem i hrpu ljudi koje poduže nisam vidjela. Uvijek mi je drago vidjeti poznata lica i saznati što ima kod njih novoga. Jutros sam išla nešto kasnije (pa ipak je vikend), te se susretoh sa starom sestrinom prijateljicom koja je baksuz (pegula), ali u pravom smislu te riječi. Iako je poznajem 20-tak godina, ne sjećam se da li je ikada i jednu stvar uspjela obaviti bez nekih peripetija. Tako je i danas saznavši da ću ostati kod sestre na ručku (klinci na moru, muž u Zagrebu, a i sestra sama...)rekla da će nam se za kojih pola sata i ona pridružiti, te da će donijeti vino za poslije liganja. Međutim, prošlo je i više od dva sata od susreta s njom, a ona se još nije pojavila... Naravno, kad je došla ispričala nam je kako joj je nakon što je vino platila, kliznula boca koja se razbila i poprskala ju do koljena. Zatim više nije imala gotovine, a kartica joj nikako nije htjela proći na blagajni (imala je gore novaca), te kako se morala ići oprati kući, te do banke i onda k nama. E, Bože, kako si nas samo različite stvorio... *** Prigrli svoj život, ma kakav god bio, jer on te Izaziva da naučiš Tko Jesi. I shvatiš što možeš Biti. |
