Zrno gorušicino
05.07.2006., srijeda
|
Unazad nekoliko dana muči me to što sam u svojoj spontanosti možda povrijedila dvoje ljudi (možda i više, ali za ovo dvoje sam osjetila nelagodu).... Nisam učinila namjerno, niti planirano... Zapravo, prvu kolegicu povrijedilo je što sam na zajedničkoj večeri uzela sa stola bocu (dok je ona bila u toaletu)- poslužujući kolegu s druge strane (svo je piće u sali na stolu bilo za nas besplatno) i nisam bocu vratila... Nakon nekoliko dana u užem krugu ta ista kolegica rekla je da više nikada neće ići na večeru- jer joj je taj moj postupak prisjeo cijelo večer. Naravno da sam se ispričala i pokušala objasniti što se dogodilo, ali imala sam osjećaj da se samo opravdavam i da to njoj neće pomoći... Jučer na sjednici, kolegica koja i inače češto nešto ne razumije i postavlja pitanja na koja su odgovori očigledni, komentirala je jednu rečenicu, na (ne bih rekla "glupi", ali mi niti jedan blaži izraz ne pada na pamet) i to takvim tonom da nas je nekolicina pukla u smijeh... Ona se tada našla uvrijeđena što joj se smijemo... Kasnije smo i dalje razgovarale, opet sam se pokušala ispričati, ali sam imala isti efekat kao i kod prve... Ne, ne mislim da se i jedna izričito ljuti na mene, ali posljedica u mojoj savjesti nije- zaboravi , obiđi i proći će vrijeme... Ne znam, možda se ne znam ispričati (iako mi to nikada do sada nije predstavljalo problem)... Sigurna sam da ovi događaji neće utjecati ni na koji način na odnos kolegica i mene, ali opet- ja sam ne mirna...Nekako, više volim da drugi povrijedi mene- nego ja drugoga... *** JUČER. DANAS SUTRA… Postoje dva dana u svakome tjednu oko kojih se ne bismo trebali brinuti. Dva dana kojih se ne trebamo bojati. Jedan od tih dana je jučer sa svim svojim greškama i brigama, Propustima i zabludama, bolovima i patnjama. Jučer je prošlo zauvijek i tu ništa više ne možemo. Sav novac na svijetu ne može ga vratiti natrag. Ne možemo promijeniti niti najmanju stvar koju smo učinili. Ni izbrisati niti jednu izrečenu riječ. Jučer je prošlo. Drugi dan oko kojega ne treba brinuti je sutra S njegovim mogućim nesrećama, problemima, velikim obećanjima i malim ispunjenjima. Ni na sutra ne možemo djelovati. Sutrašnje će sunce svanuti ili u svom punom sjaju ili iza maske od oblaka, ali će svanuti… A dok ne svane, mi nemamo prava na sutra jer je ono još nerođeno. Tako nam ostaje samo jedan dan… Danas ! Svatko može voditi bitku za jedan dan. Samo kada tom danu dodamo breme jučerašnjeg i sutrašnjeg dana - samo tada se slomimo. Ne muči ljude iskustvo današnjeg dana. Grižnja savjesti ili ogorčenje zbog nečega što se dogodilo jučer ili strah od onoga što donosi sutra, je ono što nas razdire. Stoga živimo uvijek samo jedan dan, živimo danas ! nepoznat autor |
