Zrno gorušicino
24.06.2006., subota
Danas rješavah dio sveopće papirologije kojom se gušim na kraju školske godine... Ispisivala sam crvenom pisalicom vladanja i zaključne ocjene u imenik... Zastala sam kod svakog imena- iza tih slova razmislih o svakoj životnoj priči ovih malih-velikih ljudi...27 priča... neke lijepe, a neke... Kako sve učenike pratim od 1.-8. razreda znam njihove obitelji do detalja... ponekad je to veliki teret... biti na svojevrstan način uključen u sve što se događa... znam da učenici i roditelji imaju povjerenja u mene... dođu i kad im je lijepo, ali najčešće kad treba porješavati nešto... nikada nisam odbila i drago mi je što sam odreagirala uvijek pravilno... Razmišljam o tome cijeli dan... listam imenik i nekako sam puna lijepih emocija prema mom razredu... *** Kad bih poučavao vještinom najboljih učitelja, a ljubavi ne bih imao bio bih samo pametan govornik i simpatičan zabavljač. I kad bih poznavao sve tehnike i ispitao mnoge metode, I kad bih imao toliko obrazovanja da bih se osjećao kompetentnim a ne bih shvaćao način na koji moji učenici razmišljaju i osjećaju ne bi bilo dovoljno. I kad bih provodio mnoge sate u pripremanju Da bih postao napet i nervozan, A ne bih imao ljubavi i razumijevanja Za osobne probleme mojih učenika To još ne bi bilo dovoljno. Učitelj koji ljubi je strpljiv, dobrostiv; Ne sablažnjava se kad mu se ljudi povjeravaju; Ne ogovara; ne obeshrabruje se lako; Nije nepristojan Nego je uvijek svojim učenicima živi primjer Dobrog načina života o kojem govori. Ljubav nikad ne prestaje. Programi? – Zastarjet će; Metode? – Postat će staromodne; Tehnike? – Bit će napuštene; Jer, ograničeno je naše znanje, I samo malo ga možemo predati svojim učenicima; Ali ako imamo ljubavi Onda će svi naši napori postati stvaralački, I naš utjecaj ostat će zauvijek Prisutan u životima učenika. A sada ostaju vještine, metode i ljubav, to troje ali najveća je medu njima ljubav. Anonymous (Prema 1. Korinćanima 13) (prijevod: s. M. Berislava Grabovac) |
