25

utorak

siječanj

2011

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana (18.-25.1.) - 8. dan

Dan osmi – Pozvani za službu pomirenja

Čitanja:
- Postanak 33,1-4 * Ezav mu potrča u susret. Zagrli ga… i zaplaka
- Psalam 96,1-13 * Nek' se govori među poganima: "Gospodin kraljuje!"
- 2 Korinćanima * 5,17-21 Bog nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja.
- Matej 5,21-26 * …ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom…

Komentar:
Naše su nas molitve odvele na zajednički put ovoga tjedna. Vođeni pismima, bili smo pozvani vratiti se našim kršćanskim izvorima – apostolskoj crkvi u Jeruzalemu. Vidjeli smo postojanost – apostolskom nauku, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Pri kraju naših razmatranja idealne kršćanske zajednice kakva nam se predstavlja u Djelima apostolskim 2,42, vraćamo se u naš vlastiti kontekst – u stvarnost naših podjela, nezadovoljstva, razočaranja i nepravednosti. U ovom nas trenutku crkva u Jeruzalemu pita: na što smo, dakle, zaključujući ovaj tjedan molitve za jedinstvo kršćana, pozvani, sada i ovdje?
Kršćani iz Jeruzalema danas predlažu nam jedan odgovor: pozvani smo, iznad svega, na službu pomirenja. Takav poziv tiče se pomirenja na mnogim razinama, i kroz složenost podjela. Molimo za kršćansko jedinstvo da bi Crkva mogla biti znak i oruđe ozdravljenja političkih i strukturalnih podjela i nepravdi; za pravedan i miran suživot židova, kršćana i muslimana; za rast u razumijevanju među ljudima svih vjera i onih bez vjere. U našim osobnim i obiteljskim životima, poziv na pomirenje također mora pronaći odgovor.
Jakov i Ezav, u tekstu iz Knjige Izlaska, braća su, no otuđena. Do njihova pomirenja dolazi baš onda kada se moglo očekivati sukob. Susrevši se, braća ostavljaju nasilje i srdžbu i plaču zajedno.
Priznanje našeg jedinstva kao kršćana – a svakako i kao ljudi – pred Bogom uvodi nas u veliku pjesmu hvale koju donosi psalam hvaleći Boga koji kraljuje svijetom pravednošću punom ljubavi. U Kristu želi Bog pomiriti sve narode. Opisujući to u drugom čitanju, sveti Pavao slavi život pomirenja kao „novo stvaranje“. Poziv na pomirenje poziv je da dopustimo Božjoj snazi da u nama sve čini novo.
Još jednom, znamo da nas ova „radosna vijest“ poziva da promijenimo način života. I kao što to Isus zahtijeva, o čemu imamo svjedočanstvo u Matejevu evanđelju, ne možemo prinositi dar na žrtvenik svjesni toga da smo odgovorni za podjele ili nepravde. Poziv na molitvu za jedinstvo kršćana poziv je na pomirenje. Poziv na pomirenje poziv je na djelovanje – pa čak i ono koje prekida naše crkvene aktivnosti.

Molitva:
Bože mira, zahvaljujemo ti što si poslao svoga Sina Isusa, da mognemo biti pomireni s tobom u Njemu. Podaj nam milost da budemo djelotvorne sluge pomirenja među crkvama. Na taj način, pomogni nam da služimo pomirenju među svim narodima, posebice u tvojoj Svetoj zemlji – mjestu gdje uništavaš zid podjele među ljudima, i sjedinjuješ sve u Tijelu Kristovu, žrtvovanu na Kalvariji. Ispuni nas ljubavlju jedne prema drugima: neka naše jedinstvo služi pomirenju koje želiš za cijelo stvorenje. Molimo snagom Duha Svetoga. Amen.

24

ponedjeljak

siječanj

2011

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana (18.-25.1.) - 7. dan

Dan sedmi – Živjeti u vjeri u uskrsnuće

Čitanja:
- Izaija 60,1-3.18-22 * Zidine ćeš svoje nazivati Spasom, Slavom svoja vrata.
- Psalam 118,1.5-17 * Ne, umrijeti neću nego živjeti
- Rimljanima 6,3-11 * Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt, … da tako i mi hodimo u novosti života
- Matej 28,1-10 * Tada im Isus reče: "Ne bojte se…"

Komentar:
Postojanost prvih kršćana u apostolskom nauku, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama bila je moguća, iznad svega, živućom snagom Uskrsloga Krista. Ova je snaga još uvijek živa, i tomu svjedoče današnji jeruzalemski kršćani. U kojim god poteškoćama današnje situacije da se našli – i koliko god se ćutilo kao u Getsemaniju i Golgoti – oni u vjeri znaju da se sve obnavlja po istini Isusova uskrsnuća od mrtvih.
Svjetlost i nada Uskrsnuća mijenja sve. Kao što Izaija prorokuje, to je preobraženje iz tame u svjetlo, to je rasvjetljenje za sve narode. Snaga Uskrsnuća isijava iz Jeruzalema, mjesta Gospodnje muke, i privlači sve narode svojoj svjetlosti. To je novi život, u kojem se nasilje ostavlja, a pronalazi sigurnost u spasenju i hvali.
U Psalmu nam se daju riječi kojima se slavi središnje kršćansko iskustvo prelaska iz smrti u život. Trajni je to znak Božje postojane ljubavi. Taj prijelaz iz strahota smrti u novi život određujuća je stvarnost svih kršćana. Jer smo, kao što to sveti Pavao naučava, u krštenju ušli u grob s Kristom, i uskrsnuli smo s njime. Umrli smo s Kristom, i živimo da dijelimo njegov uskrsli život. I stoga možemo svijet gledati drugačije – sa samilošću, strpljivošću, ljubavlju i nadom; jer, u Kristu, trenutačne borbe nemaju posljednju riječ. Čak i kao razdijeljeni kršćani znamo da je krštenje koje nas ujedinjuje nošenje Križa u svjetlu Uskrsnuća.
Za kršćansko Evanđelje ovaj život uskrsnuća nije samo puki koncept ili poticajna ideja, nego je utemeljen na životnom događaju u vremenu i prostoru. O tome događaju slušamo u evanđeoskom čitanju punom ljudskosti i izražajnosti. Iz Jeruzalema Uskrsli Gospodin progovara svojim učenicima kroz sva stoljeća, zovući nas da ga slijedimo bez straha. On ide ispred nas.

Molitva:
Bože, zaštito udovica, siročadi i stranaca – u svijetu u kojem se mnogi suočavaju s očajem, ti si podigao svoga Sina Isusa da čovječanstvu daruje nadu i obnovu zemlju. Jačaj i ujedinjuj i nadalje svoju Crkvu u njenim borbama protiv sila smrti na ovom svijetu, gdje nasilje protiv stvorenja i čovječanstva zatamnjuje nadu novog života kojeg ti nudiš. To te molimo u ime Uskrslog Gospodina, snagom njegova Duha. Amen.

23

nedjelja

siječanj

2011

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana (18.-25.1.) - 6. dan

Dan šesti – Molitvom osnaženi za djelovanje

Čitanja:
- Jona 2,1-9 * Spasenje je od Gospoda.
- Psalam 67,1-7 * Neka te slave narodi, Bože!
- 1 Timoteju 2,1-8 * ...da se obavljaju molitve za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti…
- Matej 6,5-15 * Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja...

Komentar:
Nakon postojanosti u apostolskom nauku, zajedništvu i lomljenju kruha, četvrta oznaka najranije jeruzalemske Crkve molitveni je život. Danas ga kušamo kao nužan izvor snage i moći potrebne kršćanima u Jeruzalemu – kao i svugdje. Svjedočanstvo kršćana u Jeruzalemu danas poziva nas na dublje upoznavanje načina na koje se suočavamo sa situacijama nepravde i nejednakosti u našim vlastitim okruženjima. U svemu tome, molitva je ta koja osnažuje kršćane za zajedničko poslanje.
Silina Jonine molitve vidi se u njegovom oslobođenju iz trbuha ribe. Njegova je molitva iskrena jer se uzdiže iz njegovog osjećaja raskajanosti zbog izbjegavanja volje Božje: ostavio je Božji poziv da prorokuje, i završio na beznadnom mjestu. I ondje Bog uslišava njegovu molitvu oslobođajući ga za njegovo poslanje.
Psalam nas poziva da molimo da nas Bog obasja licem svojim – ne samo za naše dobro, nego za procvat njegovih pravila među „svim pucima“.
Apostolska nas Crkva podsjeća da je molitva dio snage i moći poslanja i proročanstva za svijet. Pavlova poslanica Timoteju upućuje nas da molimo posebice za one s vlašću u svijetu da bismo mogli živjeti zajedno u miru i dostojanstvu. Molimo za jedinstvo naših društava, i zemalja, i za jedinstvo čitavog čovječanstva u Bogu. Naša molitva za jedinstvo u Kristu dopire do čitavog svijeta.
Taj dinamični molitveni život ukorijenjen je u Gospodinovom poučavanju apostola. U čitanju iz Matejeva evanđelja slušamo da je molitva 'skrivene' sile, rođena ne iz hvalisanja ili pokazivanja, već iz poniznog dolaska pred Gospodina. Isusov je nauk sažet u Gospodnjoj molitvi. Kada ju zajedno molimo, ona nas oblikuje u sjedinjeni narod koji traži volju Očevu i izgradnju njegovog Kraljevstva ovdje na zemlji, te nas zove na život praštanja i pomirenja.

Molitva:
Gospodine Bože, Oče naš, radujemo se da u svim vremenima, mjestima i kulturama ima ljudi koji te traže u molitvi. Iznad svega ti zahvaljujemo za primjer i naučavanje tvoga Sina, Isusa Krista, koji nas je učio da u molitvi čeznemo za dolaskom tvoga Kraljevstva. Nauči nas kako da bolje molimo zajedno kao kršćani, tako da mognemo uvijek biti svjesni tvog vodstva i ohrabrenja kroz sve naše radosti i žalosti, po snazi tvoga Svetoga Duha. Amen.

22

subota

siječanj

2011

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana (18.-25.1.) - 5. dan



Dan peti – Lomljenje kruha u nadi

Čitanja:
- Izlazak 16,13b-21a * To je kruh koji vam je Gospod pribavio za hranu
- Psalam 116,12-14.16-18 * Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne
- 1 Korinćanima 11,17-18.23-26 * Ovo činite meni na spomen
- Ivan 6,53-58 * Ovo je kruh koji je s neba sišao

Komentar:
Od prve Crkve u Jeruzalemu pa sve do sada, 'lomljenje kruha' uvijek je središnji čin za kršćane. Za jeruzalemske kršćane danas, dijeljenje kruha tradicionalno govori o prijateljstvu, oproštenju i predanosti drugima. Izazvani smo da u tom lomljenju kruha tražimo jedinstvo koje bi moglo proročki govoriti svijetu podjela. Tim smo svijetom, na različite načine, svi mi bili oblikovani. U lomljenju kruha, kršćani se nanovo oblikuju za proročku poruku nade čitavom čovječanstvu. I mi danas lomimo kruh „u radosti i prostodušnosti srca“, no i na svakom slavlju Euharistije ćutimo bolni podsjetnik naše razjedinjenosti. Na ovaj peti dan Molitvene osmine, jeruzalemski kršćani okupljaju se u gornjoj sobi, mjestu Posljednje večere. Ovdje, iako ne slave Euharistiju, lome kruh u nadi.
Ovu nadu učimo na putevima na kojima Bog poseže za nama u divljini našeg nezadovoljstva. Izlazak nam govori o tome kako Bog odgovara na mrmljanje naroda kojeg je oslobodio, proviđajući im ono što im treba – niti manje, niti više. Mana u pustinji dar je od Boga, kojega se ne smije čuvati ni gomilati, niti razumjeti u potpunosti. To je, kao što slavi naš psalam, trenutak koji poziva na zahvalu – jer je Bog „razriješio okove naše.“
Sveti Pavao shvaća da lomiti kruh ne znači samo slaviti Euharistiju, već i biti euharistijski ljudi – postati Tijelo Kristovo u svijetu. To kratko čitanje stoji, u svom kontekstu (1 Kor 10-11), kao podsjetnik kako kršćanska zajednica treba živjeti: u zajedništvu u Kristu, određujući ispravno ponašanje u teškom svjetovnom kontekstu, vođeni stvarnošću našeg života u Njemu. Mi živimo „njemu u spomen“. Kao ljudi lomljenja kruha, mi smo ljudi života vječnoga – života u punini – kao što nas to uči čitanje iz Ivanova evanđelja. Slavlje Euharistije izaziva nas da razmatramo kako se takav obilan dar života odražava iz dana u dan dok živimo u nadi kao i u poteškoćama. Usprkos svakodnevnim izazovima kršćani u Jeruzalemu svjedoče kako je moguće biti radostan u nadi.

Molitva:
Bože nade, slavimo te za dar Večere Gospodnje, gdje se, u Duhu, nastavljamo susretati sa Sinom tvojim Isusom Kristom, živim kruhom s neba. Oprosti nam što nismo dostojni toga velikog dara – živimo u podjelama, u potajnoj sprezi s nejednakošću, samodopadni u razdvojenosti. Gospodine, molimo Te da pospješiš dan kada će čitava Crkva imati zajedništvo u lomljenju kruha, i da, čekajući taj dan možemo bolje naučiti biti ljudi koje oblikuje Euharistija za službu svijetu. Molimo u Isusovo ime. Amen.

21

petak

siječanj

2011

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana (18.-25.1.) - 4. dan



Dan četvrti – Dijeljenje, izraz našeg jedinstva

Čitanja:
- Izaija 58,6-10 * Podijeliti kruh svoj s gladnima
- Psalam 37,1-11 * U Gospodina se uzdaj i čini dobro
- Djela 4,32-37 * Sve im bijaše zajedničko
- Matej 6,25-34 * Tražite stoga najprije Kraljevstvo

Komentar:
Znak kontinuiteta s apostolskom Crkvom u Jeruzalemu postojanost je „u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.“ Jeruzalemska crkva danas podsjeća nas na praktičnu posljedicu takve postojanosti – zajedništvo. Djela apostolska jednostavno govore da „svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao.“ (Djela apostolska 2,44-45). Današnje čitanje iz Djela apostolskih povezuje takvo radikalno dijeljenje sa silnim apostolskim „svjedočanstvom o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.“ Kasniji progonitelji Crkve iz Rimskog carstva stoga će zabilježiti određenom točnošću: „gledajte kako se ljube.“
Slično dijeljenje sredstava označava i život kršćana u Jeruzalemu danas. Znak je to njihova kontinuiteta s prvim kršćanima; znak je također i izazov za sve crkve. On povezuje navještaj Evanđelja, slavlje Euharistije i zajedništvo kršćanske zajednice s radikalnom jednakošću i pravednošću za sve. Ukoliko je takvo dijeljenje svjedočanstvo uskrsnuću Gospodina Isusa, i znakom kontinuiteta s apostolskom Crkvom Jeruzalema, utoliko je i znak našeg međusobnog jedinstva.
Mnogo je načina dijeljenja. Postoji radikalno dijeljenje apostolske Crkve u kojoj se nikoga nije ostavljalo u potrebi. Postoji i dijeljenje tereta, borbi, bolova i patnji jedni drugih. Postoji i dijeljenje radosti i uspjeha, blagoslova i izlječenja. Također postoji i dijeljenje darova i uvida jedne crkvene tradicije s drugom čak i u našoj međusobnoj razdvojenosti - jedna „ekumenska razmjena darova.“ Takvo je velikodušno dijeljenje darova posljedica postojanosti u apostolskom nauku i zajedništvu; posljedica je naše molitve za jedinstvo kršćana.

Molitva:
Bože pravednosti, tvoje je dijeljenje bez granica. Zahvaljujemo ti što si nam dao ono što nam treba, da svi mogu biti nahranjeni, odjeveni i imati krov nad glavom. Sačuvaj nas od sebičnog grijeha gomilanja, nadahni nas da budemo oruđe ljubavi, dijeleći sve što nam daješ, kao svjedočanstvo tvojoj velikodušnosti i pravednosti. Kao nasljedovatelje Kristove vodi nas da zajedno djelujemo na mjestima potrebe: ondje gdje su obitelji prognane iz svojih domova, gdje ranjivi trpe u rukama moćnih, gdje siromaštvo i nezaposlenost uništavaju živote. Molimo u Isusovo ime, u jedinstvu Duha Svetoga. Amen.

20

četvrtak

siječanj

2011

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana (18.-25.1.) - 3. dan



Dan treći – Postojanost u apostolskom nauku ujedinjuje nas

Čitanja:
- Izaija 51,4-8 * Pomno me slušaj, puče moj
- Psalam 119,105-112 * Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka
- Rimljanima 1,15-17 * …nakana da navijestim evanđelje
- Ivan 17,6-19 * I njima sam očitovao tvoje ime

Komentar:
Jeruzalemska je crkva u Djelima apostolskim bila ujedinjena u svojoj postojanosti u apostolskom nauku, unatoč velikoj raznolikosti jezika i kultura svojih članova. Apostolski je nauk njihovo svjedočanstvo životu, nauku, službi, smrti i uskrsnuću Gospodina Isusa. Njihovo je učenje ono što sveti Pavao naziva jednostavno „evanđelje“. Primjer nauka apostolskog navještaj je svetog Petra u Jeruzalemu na dan Pedesetnice. Navodeći proroka Joela, povezuje Crkvu s biblijskom poviješću naroda Božjeg, uvlači nas u pripovijest koja započinje samim stvaranjem.
Riječ nas Božja okuplja i ujedinjuje unatoč našim podjelama. Nauk apostolski, evanđelje u svom punom smislu, bio je u središtu jedinstva u raznolikosti prve jeruzalemske crkve. Današnji kršćani u Jeruzalemu podsjećaju nas da nije sam „apostolski nauk“ taj koji je ujedinjavao najraniju crkvu, nego postojanost u tom nauku. Takva se postojanost odražava i u tome da sveti Pavao evanđelje označava „snagom Božjom za spasenje“.
Prorok nas Izaija podsjeća da je Božji nauk neodvojiv od Božjeg „prava za svjetlo narodima.“ Ili, kao što psalmist moli „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, ona su radost mome srcu.“

Molitva:
Bože svjetla, hvalimo te za objavu tvoje istine u Isusu Kristu, tvojoj Živoj Riječi, koju smo primili po nauku apostola, prvi put navještenom u Jeruzalemu. Da nas tvoj Sveti Duh nastavi posvećivati u istinu tvoga Sina, te ujedinjeni u postojanosti Riječi mognemo zajedno služiti tvojem Kraljevstvu u poniznosti i ljubavi. U Kristovo ime molimo. Amen.

19

srijeda

siječanj

2011

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana (18.-25.1.) - 2. dan



Dan drugi – Mnogi članovi u jednom tijelu

Čitanja:
- Izaija 55,1-4 * Dođite na vodu
- Psalam 85,8-13 * Blizu je njegovo spasenje
- 1 Korinćanima 12,12-27 * Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni
- Ivan 15,1-13 * Ja sam istinski trs

Komentar:
Jeruzalemska Crkva u Djelima apostolskim model je jedinstva kakvog tražimo danas. Kao takva, podsjeća nas da molitva za jedinstvo kršćana ne može biti molitva za jednoobraznost budući da je jedinstvo od samog početka bilo obilježeno bogatom raznovrsnošću. Jeruzalemska Crkva model je ili ikona jedinstva u raznovrsnosti.
Izvještaj o Pedesetnici u Djelima apostolskim govori nam da su toga dana u Jeruzalemu bili zastupljeni svi jezici i kulture drevnog mediteranskog svijeta i šire, ljudi koji su čuli Evanđelje na svojim raznolikim jezicima i koji su po Petrovom navještaju bili ujedinjeni u pokajanju, u vodama krštenja, i po izlijevanju Duha Svetoga. Ili, kao što sveti Pavao kasnije piše: „Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.“ To nije jednolična zajednica istomislećih, kulturalno i jezično povezanih ljudi koji su jedno u apostolskom nauku i zajedništvu, nego zajednica bogata različitostima, čije bi razlike lako mogle buknuti u prijepore. Upravo je takav bio slučaj između helenista i hebrejskih kršćana zbog zanemarivanja grčkih udovica, o čemu sveti Luka kazuje u Djelima apostolskim 6,1. Pa ipak, Jeruzalemska je Crkva bila ujedinjena unutar sebe, kao i s Uskrslim Gospodinom koji veli: „Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.“ Bogata raznolikost značajka je jeruzalemskih crkava danas, kao i crkava diljem svijeta. Lako se može prometnuti u prijepore u Jeruzalemu, što je pojačano i trenutnim neprijateljskim političkim ozračjem.
No baš kao i najranija jeruzalemska crkva, i kršćani u Jeruzalemu danas podsjećaju nas da smo članovi jednoga tijela, jedinstvo u različitosti. Drevne nas tradicije uče da raznolikost i jedinstvo postoje zajedno u nebeskom Jeruzalemu. Podsjećaju nas da različitost i raznolikost nisu isto što i podjela i nejedinstvo, a da kršćansko jedinstvo za koje molimo uvijek čuva istinsku raznolikost.

Molitva:
Bože, od kojega sav život teče u bogatoj raznolikosti, ti pozivaš svoju Crkvu kao Tijelo Kristovo da bude ujedinjena u ljubavi. Daj da sve dublje spoznamo naše jedinstvo u raznolikosti, i da težimo zajedničkom naviještanju i izgradnji Kraljevstva tvoje preobilne ljubavi prema svima, prateći jedni druge svugdje i posvuda. Da budemo uvijek pozorni spram Krista, izvora našeg zajedničkog života. Molimo u jedinstvu Duha Svetoga. Amen.

18

utorak

siječanj

2011

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana (18.-25.1.) - 1. dan



Dan prvi – Crkva u Jeruzalemu

Čitanja:
- Joel 2,21-22; 3,1-2 * Izlit ću Duha svoga na svako tijelo
- Psalam 46 * Bog je sred Grada
- Djela 2,1-12 * Kad je napokon došao dan Pedesetnice
- Ivan 14,15-21 * Duha istine

Komentar:
Put ove Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana započinje u Jeruzalemu na dan Pedesetnice, na samom početku puta Crkve.
Tema ovog tjedna je „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.“ Oni, o kojima se ovdje radi su najranija Jeruzalemska crkva rođena na dan Pedesetnice kad je Branitelj, Duh istine sišao na prve vjernike, kao što je Bog obećao po proroku Joelu, i Gospodin Isus u noći prije svoje muke i smrti. Svi koji žive u kontinuitetu s danom Pedesetnice žive u kontinuitetu s prvom Jeruzalemskom Crkvom i njenom glavom svetim Jakovom. Ta je crkva - Majka crkva sviju nas. Pruža nam odraz ili ikonu kršćanskog jedinstva za koje molimo ovoga tjedna. Prema jednoj drevnoj istočnoj tradiciji, nasljedstvo u Crkvi dolazi po kontinuitetu s prvom kršćanskom zajednicom Jeruzalema. Jeruzalemska crkva apostolskih vremena povezana je s nebeskom Jeruzalemskom crkvom, koja zauzvrat postaje ikona svih kršćanskih zajednica. Znak kontinuiteta s Jeruzalemskom crkvom za sve je crkve zadržavanje „obilježja“ prve kršćanske zajednice po našoj postojanosti „u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.“
Sadašnja Jeruzalemska Crkva živi u kontinuitetu s apostolskom Crkvom osobito po svom dragocjenom svjedočenju za istinu. Njeno svjedočenje za evanđelje i njena borba protiv nejednakosti i nepravdi podsjećaju nas da je molitva za kršćansko jedinstvo neodvojiva od molitve za mir i pravdu.

Molitva:
Svemogući i Milosrdni Bože, velikom si moću sabrao prve kršćane u gradu Jeruzalemu, po daru Duha Svetoga, prkoseći zemaljskoj moći rimskoga carstva. Daj nam da poput ove prve Crkve u Jeruzalemu, možemo biti odvažni u propovijedanju i življenju radosne vijesti pomirenja i mira, gdjegod je nejednakost i nepravda. Molimo u ime Isusa Krista, koji nas oslobađa ropstva grijeha i smrti. Amen.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>