Razmatranje o klanjanju, 1.dio

Kao punopravni članovi Crkve, po svetoj Potvrdi, odlučimo otvoriti svoja srca djelovanju Duha Svetoga, da nas i ova razmatranja potaknu na zrelije shvaćanje Božje ljubavi prema nama po Njegovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistijskom kruhu... Zastanimo na trenutak i maknimo se od vreve i buke ovog svijeta... Prebirajmo u dubini svog srca ove riječi...

Omiljeno mjesto susreta s Bogom, s Isusom Kristom jest klanjanje. Fenomen klanjanja postoji u svim religijama. «Klanjanje je nutarnje i izvanjsko čašćenje koje pripada samo Bogu, kojim razumom obdareno stvorenje priznaje apsolutnu uzvišenost i jedinstvenost Božju i svoju vlastitu potpunu ovisnost o njemu. Ono je temeljni stav svakoga religiozna čovjeka koji je svjestan tajne koja ga okružuje i temelja svega stvorenoga.» U klanjanju padam na koljena pred Bogom jer Bog je Bog. Ne želim od njega ništa izmoliti, klanjanjem također ne želim ništa postići, ni lijepe osjećaje, ni opuštenost i mir. U klanjanju ne govorim o svojim problemima, ne hvalim sebe, ne kudim sebe, jednostavno padam na koljena pred Bogom jer je on moj Gospodar, jer je on moj Stvoritelj. Ako sam zaista shvatio što znači da sam od Boga stvoren i da me on u svakome trenutku drži na životu, ne preostaje mi ništa drugo nego pasti na koljena pred ovim Bogom kao pred svojim Stvoriteljem i pokloniti mu se. U klanjanju ispovijedam da sam potpuno ovisan o Bogu i svakom žilicom svoga bića u odnosu s njim i o njemu ovisan, da u meni nema ništa što nisam od njega primio. I ja priznajem da je on moj Gospodar, cilj moje čežnje. Ne preostaje mi ništa drugo nego pasti pred njim na koljena diveći mu se i klanjajući...