četvrtak, 31.05.2007.

TUGA, JAD I BIJEDA...

Nek mi oproste oni kojima to smeta, nek ne čitaju ako ne mogu ali mene je tuga pobjedila ovih dana...
Moram priznat da sam pukla jučer (sve je to za ljude...)

Našoj Ani (Bubač) je prekjučer baka preminula i bila sam naravno na sprovodu jer ne bi si oprostila da nisam išla...
Kad sam ja nju vidila... meni se svijet srušio...
-to sam htjela napravit... schmrz

Mislim da je ta cura jedina cura na kugli zemaljskoj kaj tak tužno plače... nevjerojatno! Meni se srce drapalo...

A njena mama... žena koja ni kad spava ne skida osmjeh s lica, ne prestaje pričati, ne gasi se, uvijek je zanimljiva, okretna, spretna...
A jučer, bila je... blijeda, bez riječi, stajala ko biljka kraj onog lijesa i svoje pokojne majke, izgledala je kao da u njoj nema ni trunke života, kao da nema ni nade za daljnji život.
Samo sam joj prišla i nježno je zagrlila. Jedine riječi koje sam u tom trenu uspjela izgovorit bile su "Samo polako Dragice..." Tim riječima sam joj izrazila sućut?! Sama sebi sam se čudila poslije i pitala se hoće li joj to pomoći. Ali mislim da u tim trenucima NIŠTA ne pomaže.
Kad sam se okrenula i vidjela njenu sestru, tetu Ivanku, koju pamtim po lijepim riječima, gostoljubivosti i draqgom osmijehu... Skamenila sam se. Na tren mi se činilo da to nije ista žena koju ja poznajem, bila je isto blijeda, ispijena od tuge. Njoj nisam mogla ništa reći, samo sam ju čvrsto zagrlila u nadi da je to nek vrsta izricanja sućuti.
Na izlazu sam vidjela svoju Anu u zagrljaju, njoj tada jedine, ruke spasa. Pogledala sam Dalibora, samo je klimnuo glavom kao "sve će bit u redu"
Nisam imala snage prići joj jer bi me to slomilo do kraja, a i tako sam već dovoljno dugo držala tu knedlu duboko u grlu.
Nakon same ceremonije Ana je skupila snage, smirila se malo i prišla meni, zagrlila me tako snažno da sam se osjećala kao najjača žena na ovom svijetu! Dugo smo tako ostale zagrljene i jecale jedna drugoj na ramenu... Jedni od najlijepših par trenutaka u mom životu...! Napokon sam se odmaknula, pogledala ju i vidjela lagani osmijeh na njenom licu. Bilo mi je malkice lakše, i ja sam se nasmijala misleći da je to to, da će joj pomoći i da je tako moralo biti.
Ne smijem zaboravit Deu! Ona koja je toliko bila vezana uz baku trčkarala je cijelo vrijeme, igrala se sa kišobranom kao da je štap jer nije bila svijesna ničega potpuno. A možda je tako i bolje.

Ali opet...ja znam kolko je Ana jaka osoba i da će prebolit to sve. Pogotovo uz nas koji ju volimo čak i kad ju živciramo! Ali zna ona da mi ne možemo bez nje (jel tak juniorke?!)
Još jednom se ispričavam svima ako sam vas deprimirala ali pogodilo nas je to...
"SHOW MUST GO ON...!"

ponedjeljak, 28.05.2007.

3. MEĐUNARODNI I 8. DRŽAVNI TURNIR SAVEZA MAŽORETKINJA I POM-PON TIMOVA HRVATSKE

HI!
Bilo nam je predobro! Nemoram niš puno pričat osim da je jedna od nas išla doma sa 16 medalja oko vrata! (moram ju baš nazvat da vidim jel joj vrat dobro?)
Ništa od riječi... djela su bolji dokaz pa evo vam slikica...
Samo ću reć da smo se kvalificirale u svim kategorijama, a na to smo i ciljale!
razne zastave...
a sad malo mi...
seke Kočić (dva fanatika!)
naša Tina (kadetkinja/juniorka) -po potrebi
vatreni navijači
evo je! jedan od fanatika... u odori za solo
dva mudracainače su normalni ali šta ima danas bi?!
juniorke na dodjeli medalja za ... ermmm ¨...neku kategoriju...?!?!
Marina a.k.a "krabi" & Stela a.k.a "stelllja"
Nadia (crnac), Josipa (suisa), Sara (nemam primjedbi), Valentina (hmmm), Milana (milli wanilli -to je ta sa 16 medalja) -juniorke!
all together...
ali fali nam... Barbara! (i kadetkinje naravno)
nadam se da su vam se svidile slikice... ima ih još! jao, pa da! kak sam mogla zaboravit?!
naše dvije spoiled girls! spoiled princess i ...hmm a ok, obje su spoiled princess! (samo jedna malo više) Iva a.k.a Guda & Anna a.k.a Grgica
a ovo je hmmm... pola toga smo mi nosile doma!

Pa...do drugog pisanja...!!!




Zaboravila sam nešto napisati... nešto što me naknadno sjetio moj dragi boyfriend...
UZ NJEGOV VELEBAJNI FOTOAPARAT CANON IXUS i sa 5.0 mega pixela ne bi bilo ovih krasnih slikica! Pa zato hvala njemu -John Doe (ne vjerujem da bi mu bilo ugodno da ga imenujem) i hvala meni kaj sam slikala uopće. Ali i hvala Grgi našoj kaj je i ona krala slikice i stavljala a možda je čak i slikala! HVALA

petak, 25.05.2007.

...knockin on heaven's door...

help... ermmm... ounou!
tomorrow is our judgement day!
ne znam pisat više...
mamma mia here i go again! ma-mma, how can i resist you?!
isssss katastrofa. sad su me juniorke ubile u pojam kad sam pročitalka komove... brrrb baš su koma ti komovi!
ma nemojte me bacat u depru curke...a neee... please
a sad... trgancija... kof kof... (khm) ma neću, nek bude u boxu pa ko hoće nek skrola do dole...

utorak, 22.05.2007.

~još slikicaˇ~

...milana i nadia....(milana jesi zadovoljna)
andreica
mi u opatiji...bile smo španjolke....
naše juniorke...
~bubi~

řina˘


tu smo mi bile još davne (mislim) 2002. godine dok smo još bile u HMS-u. pozz svima iz HMS saveza!

a tu smo bile sad na ljeto i bilo nam je mrakač! uostalom imate tu sastrane slikice pa ćete vidit

VIJEST DANA...!

napokon sam danas riješila sve predmete i sve su mi ocjene zaključene huh još sutra vježbe malo da se uredimo u salonu i supač. (inače ja koja pišem najviše ovaj blog sam kozmetičarka) uglavnom...hvala bogu i ljudima koji smisle kraj školske godine i NORIJADU!
htjela bi još naglasiti da je naša Buby već završila školu i sad je pauzirala godinu... samo nije još baš sigurno da će ove godine išta upisat... probat će vjerojatno ali... hmm prelijepo joj je ovak!
a ove godine smo na redu Ružica i Ja (kao što sam već navela). ona je već malkice ambicioznija od mene... naime ide na opasne pripreme u zagreb, makar živi u petrinji i trenira cure u sisku i ima dečka negdje tu na pol puta, dolazi na svoje treninge tj. NAŠE TRENINGE u V.Goricu! Svaka čast!
ona se pak trudi upast na tri faksa, dobro mislim, ovaj, ide na prijemni od sva tri pa doma sjedne i moli boga da upadne nekam! ne mogu vam reć točno koji faksevi jer bi vam lagala ali sve je nešto uz kompjutere i elektroniku! ona je luda za tim i fakat joj ide! go rižo!
a ja... ja ću ovih godinu dana životarit i trenirat svoje curke u oroslavju i maču (gradovi u hr.zagorju) nastojat dobit još koji tim da ubijem vrijeme i da budem malo zaposlenija, bar mi vrijeme ne ide uludo!



vijest dana ide ovako -sjedim ja sad maloprije na glavnom kolodvoru, čekam vlakić da me pelja domeka i kad ono neka teta kraj mene čita novine. a meni dosadno i reko zašto ne bi malkice zavirila u te njene novine, pa mislim neću joj potrošit slova!
i tako škiljim ja kao ne gledam uopće kroz svoje cvikse crne nego lagano nagnem se kao jer baš me nešto svrbi na leđima i ovakav mi položaj paše. a zapravo sam se tak ukočila... jao jao ali sve ok, ja se nekak naštelam i pogled opa u novine... i tako čitam ja čitam... naravno niš pametno, sve neki političari, događanja u svijetu i gluposti
kad teta da će okrenut stranicu i prije toga lagano glavu nadigne i provjeri situaciju ko da radi neke ilegalne poslove, majke mi, ko da šverca sa okretanjem stranica u popodnevnim 24 sata!
ali kad sam ja skužila da će ona to napravit maknem ja pogled i kao kopam po torbi da nađem mobitel jer me strašnoooo zanima kolko je sati. uzmem mobitel i kaj shvatim...??? da se zgasio nevjerojatno! kaj sam se uopće micala pomislim!?!? strašno. no ok... teta se ponovo smjesti, ja se isto podbočim u prijašnju fazu i čitam opet, čitam.
i odjednom kad sam ja vidila naslov! pa slikicu! pa još k tome dio slike zumiran i označen, obilježen! da se uoči! hahahaha
nevjerojatno smiješno! na slici Beyonce i Jay-Z u prvom redu na tribinama na nekoj košarkaškoj utakmici. ona se udubila i gleda, sve žena sjedi ko na iglama a on njoj neš brblja sam kaj ga ova ne doživljava, vidi se!
a najbolji dio ovog posta...
zumirani dio slike - BOČICA OD JANE POKRAJ NJENIH NOGU!
a naslov - Beyonce Knowles na košarkaškoj utakmici pila HRVATSKU VODU!

da ne povjeruješ! ja sam se pokidala od smjeha! i sad nek mi neko kaže da su oni normalni
pozz kiss

ponedjeljak, 21.05.2007.

isprika...

evo mi se ispričavamo svim našim posjetiteljima (2 ili 3 osobe) malo smo se igrale s pozadinom i opaaaa odu postovi, svi se izmješali. ali ok, sad ćemo ispočetka i zaboravit da se to dogodilo...
evo baš smo jučer imale nastup doma -VG- i ljudi su ostali bez teksta! kako smo ih ubili u pojam! jao jao bile smo bolje nego na natjecanju zato kaj plešemo doma i nema takve treme.
ugl. to je bio humanitarni koncert "Lijek za Ivana", i sam Ivan je bio prisutan i baš mi ga je žao, mlad je dečko ali boluje od neke bolesti koja je jako jako rijetka. za liječenje, samo za prvu ruku, treba mu oko 15 000 kn i svaka udruga koja je jučer bila tamo i nastupala (uključujući i nas) dobili su hrpu ulaznica koje su se prodavale po 30 kn i sav taj skupljeni novac išao je za njegov lijek. i baš smo ponosne kaj smo mogle učestvovat u tako nećemu i jako nam je žao tog dečka. isto tako iskreno se nadamo da će se skupit dovoljno novaca i da će se stanje barem malo poboljšat.
pozz od nas!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.