Gordian Wolf

01.04.2015., srijeda

KABBALAH





Kabala je jezgra Judaizma. Nije religija, vec skup alata za nalazenje smisla vlastite egzistencije, povezivanje sa duhovnim sferama, i aktivnu manifestaciju tog smisla u materijalnom zivotu.
Ona predstavlja aktivnu duhovnost, koja zahtijeva rezultate u fizickoj realnosti, sto je meni izuzetno zanimljivo, jer volim prakticna rjesenja nasuprot pukim teorijama koje nemaju zivotnu primjenu.

Samo znacenje rijeci "Kabbalah" je"primanje" - sposobnost primanja energije/znanja od Kreatora/Boga/Prirode - koje je moguce tek kada se osoba ocisti od blokada i smetnji u tijelu i umu, sto je izuzetno bitno, da bi se svijet i zivot mogli dozivljavati u svoj punini.

Karakteristika kabalistickog stava je preuzimanje osobne odgovornosti za apsolutno sve aspekte vlastitog zivota, cak i za nenadane situacije u kojima se osoba nadje, i samim tim, odstranjivanje svake malodusnosti i osjecaja bespomocnosti.
Cak naprotiv, osjecaj snage i zelja za akcijom prozima svako bice koje shvati da je samo odgovorno za svaku misao, emociju i akciju u svom zivotu.

Jedan od temeljnih kabalistickih tekstova je "Zohar" ("zracenje") koji objasnjava ezotericno znacenje "Tore" ("istine", Starog Zavjeta u Bibliji), i kroz to daje osobi sposobnoj da shvati - univerzalne zakone zivota i nacin njihove primjene. Izuzetno mi je logican stav da Tora predstavlja unutarnje duhovne i emotivne procese, a ne doslovne i materijalne dogadjaje, i kroz te alegorije daje jednostavna, snazna i prakticna rjesenja, onima koji su dovoljno osjetljivi i voljni da to shvate i prihvate.


KREACIJA



Princip funkcioniranja kreacije po kabalistickom tumacenju je isti kao i taoisticki - binarni, yin yang sistem akcije i reakcije, i van njega svemocna energija i vanvremenska tisina iz koje potjece ta drama dualizma i svih njegovih varijacija.

Kreator je energija koja prozima kompletnu kreaciju, svijet u kojem se nalazimo, univerzalna i beskrajna energija davanja zivota, na svim razinama u svim sferama.
Da bi se manifestirala, kreator je stvorito kreature - bica koje "primaju". Sve kreirano prima energiju kreatora, na svoj specifican nacin, u zavisnosti od prirode te kreature.

Razlicita bica imaju razlicite stupnjeve svijesti o sebi i kreatoru, i na osnovu toga njihova bit je definirana, od naizgled nezivih stvari, minerala i osnovnih elemenata, preko biljaka i zivotinja do ljudi i bica koja nisu vidljiva u 3D svijetu.
Ljudska bica nisu samo pasivni primaoci, ona imaju u sebi snaznu potrebu i mogucnost da daju i stvaraju, i na taj nacin mogu naci ispunjenje i punu svrhu vlastitih zivota.

Manja svijest kod ljudskih bica ima prenaglasen ego, zelju da se bude Bog, na nacin koji je izuzetno stetan po njih i okolinu, jer zbog ega i nepoznavanja realnosti zivota i svijeta, ti ljudi nisu sposobni vidjeti povezanost i zajednicku zelju u drugim bicima. Svjesniji i cistiji zele kreirati i davati i utjecati na realnost na pozitivne i korisne nacine, i manje ostecuju sebe u tom procesu, konstantno se gradeci i stvarajuci konstruktivnu energiju oko sebe.


IZGON IZ RAJA



Ideja izgona Adama (covjeka) iz raja, je prvenstveno nacin stvaranja ljudskog ega i dozivljavanja iluzije zivota u covjeku tako da se on vidi da je to iluzija, vec se pomislja da je realnost i da je on osoba odvojena od ostatka svijeta. Taj proces je bio nuzan da se ljudsko bice razvije u autonomni i kompleksan organizam sposoban za slozenu interakciju sa okolinom.
Ideja povratka u raj je da osoba sama shvati i razbije tu iluziju i kroz to sama uvidi pravu realnost kreacije i na taj nacin se figurativno vrati u raj.

Preneseno znacenje ima i poznata zidovska prica o bijegu iz Egipta - carstva manipulacije i crne magije - i povratku u domovinu - predstavlja bijeg od crne magije i zlih namjera manipulacije drugih, kroz rad na sebi, i davanje dobrog svijetu (popravljanje svijeta) i njegovim bicima, da bi se, nakon kvalitetnog mijenjanja svijeta na bolje (i samim tim postizanja osobne kvalitete), vratili u svoju domovinu - ezotericni Izrael - duhovni dom iz kojeg su ljudska bica krenula.
Izuzetno snazan i motivatirajucikoncept, po mom misljenju.

Zmija simbolicki vladavinu strasti i zelje - ako osoba dozvoli da strasti vladaju njome, ako nema samodisciplinu i snagu duha i karaktera da strasti drzi pod kontrolom i usmjerava ih, tada ce je strasti bacati i unistavati i dovoditi u nezgodne i suicidalne situacije, dok ce osoba sa samokontrolom moci razviti zelje i strasti u svrhu vlastita rasta i za dobrobit okoline, i, sa osobnog stajalista - mogucnost ostvarivanja vlastitih ciljeva.


AKCIJA



Zidovska mistika, kao i azijski taoizam, predstavljaju duhovne discipline koje su prozete akcijom, i moraju proci test realnosti da bi uopce bile prihvacene kao korisne.

Prica o Mojsijevom razdvajanju Crvenog mora (u stvari, Sea of Reeds, originalnog imena), objasnjava jedini ispravni nacin suocavanja sa izazovima u realnom svijetu.

Reakcije netom iz ropstva pustenih Izraelaca na nadolazecu egipatsku vojsku s jedne strane i divlje morske dubine s druge strane, govore o cetiri pogresna nacina reakcije na strah i izazov u zivotu:

1. - samoubojstvo - brz izlaz iz situacije, no - neostvarivanje cilja, i oduzimanje samom sebi mogucnosti ucenja i razvoja
2. - odustajanje od cilja i borba - borba sa nadbrojnim egipatskim trupama, plemenito, ocajnicki, mozda cak i hrabro, ali opet odvraca od cilja, nepotrebno rasipa energiju i trosi resursi - cest primjer ljudi koji se bore na nekoliko nepotrebnih fronti, time gubeci glavni cilj iz vida
3. - povratak u ropstvo - povratak u sigurnu mizeriju, odustajanje od borbe, i povratak na staro, ali sigurno mjesto patnje - opet ne dovodi do zadanog cilja, no cesta je reakcija u svakodnevnom zivotu, kao odgovor na strah od nepoznatog.
4. - molitva, ocaj i nada, - naucena bespomocnost (toliko propagirana reakcija u istocnoeuropskim i africkim drustima, plemenito umiranje i nesposobnost odradjivanja zeljene akcije) - molitva i meditacija su nacini povezivanja sa suptilnim dubinama duhovnosti u trenucima retrospekcije i introspekcije, samoce i smiraja duse, a ne nacin rjesavanja problema u materijalnoj realnosti kada trebas biti fokusiran na akciju. Molitva u takvim trenucima je kontraproduktivna i pogresna i ne moze i nece uroditi plodom.

Fascinatna je reakcija Boga na ocajnicku molitvu rijecima "Sto se meni obracas?", koja svojom osornoscu govori da ocajnici imaju sve potrebne resurse - mozgove, tijela, duse i namjeru, i besmislenost molitve je time jos i vise naglasena.

Mojsije je odbacio sva cetiri pogresna nacina reakcije na strah, i naredio Izraelcima da krenu kroz more, da s obje noge skoce u do tada nepoznatu situaciju.
Unatoc strahu, lupanju srca, ocaju i bijesu, krenuli su kroz more, koje se otvorilo, odnosno pokazalo nove mogucnosti, tek kada je voda dosla do usana prvih Izraelaca.

Poruka je poprilicno jasna - krenuti ka izazovu, imati vjeru u sebi da ces rijesiti problem i poduzeti akciju. Tek kada sve to ucinis, nova perspektiva i nova pozicija u kojoj si se nasao, ce ti otvoriti mnostvo novih vrata, i akcija ce donositi rezultate.


NADILAZENJE EGA




Ego je dio ljudske psihe potreban za odrzavanje i prezivljavanje u materijalnom svijetu, no nakon potpunog razvoja ega, evolucija osobe se postize odmicanjem od vlastita ega, vlastitih osobina, slabosti i karakteristika, zarad vlastita rasta.

Prica o Abrahamu i Izaku to plasticno opisuje, na naizgled uzasnom primjeru zahtjeva Kreatora da otac vlastitom rukom ubije voljenog sina.

Abrahamova osobnost je bila takva da je neizmjerno volio sina, a Izakova da se oduvijek svojeglavo odupirao ocu i odbijao poslusnost. Dobrovoljnim povinovanjem ocu da ga veze, i dobrovoljnim ocevim pristankom da ubije najvoljenije stvorenje, simbolicno su obojica odustali od vlastita ega, zarad vlastita duhovna rasta.

Bas zbog toga, andjeo zaustavlja Abrahama u trenutku kad je digao noz na zavezanog sina rijecima "Abrahame, Abrahame!" pri cemu prvi poziv predstavlja starog Abrahama, obuzetog vlastitim "ja", a drugi novog, novu, drugaciju osobu koja se oslobodila predhodnog "ja" i digla na evolucijskoj ljestvici, i time je postignut cilj za obojicu.


ODNOS PREMA GRESKAMA I TEHNOLOGIJA




Prica o Bozjem davanju 10 zapovijedi na gori, ezoterijski govori o tome kako se treba suocavati sa greskama.
Mojsije se figurativno spustio sa gore, i vidio da se njegov narod klanja Zlatnom teletu, novom idolu kojeg su stvorili, za vrijeme njegova kratkog izbivanja, i u bijesu razbio ploce sa zapovijedima.

Nakon toga se vratio nazad po novu, poboljsanu verziju zapovijedi. Ideja koja se skriva u prici, govori o nuznosti ponavljanja pokusaja izvedbe, dok se ne dobije zeljeni rezultat, kao suprotnost malodusnosti i odustajanju.

Ideja Zlatnog teleta, s druge strane, je simbol svega sto covjeka odvraca od rada na sebi i svojoj svjesnosti. Zlatno tele u ovom slucaju je bilo interaktivno, plesalo je i zabavljalo ljude, i vrlo jasno povlaci paralelu sa danasnjom tehnologijom, gadgetima i svim mogucim proizvodima koji zaista nisu potrebni ali su zabavni. Brzina kojom se tadasnja Mojsijeva nacija zalijepila za novi gadget govori o mogucnosti lake manipulacije ljudi i njihovo lako odvracanje paznje od bitnoga.


SVRHA I SMISAO ZLA





Prihvacanje zla, kao realnosti, je izuzetno tesko, barem meni, posebno kad se nadjem u okruzenju koje je periodicno ispunjeno izuzetno zlim i nesvjesnim ljudima, kao sto sam cesto dozivljavao Balkan, gdje i danas, iz svakodnevnih ljudi na ulici izbija kaoticna pasivna agresivnost i masa nesvjesnih otrovnih obrazaca ponasanja i razmisljanja, uz aktivno poticanje zla, iz medija, skole i iz crkvi, i onda kontinuirano nesvjesno koprcanje u tim obrascima.

Zlo je u Kabali definirano kao Kaos - rezultat odvojenosti od svijesti, i samim tim nedostatak dobra, nedostatak harmonije, odnosno Feng Shuija, posvadjanost sa sobom i okolinom.
Bog/Kreator je energija koja nema potrebu za primanjem, jer samo daje, u svoj svojoj cistoci. Odvojenost od nje dovodi do varijacija nesvijesti, odnosno kaosa, zla.

Zlo, u kabalistickom pogledu, predstavlja nacin na koji se korigiraju pasivne duse, one koje same aktivno ne traze rijesenja, i odbijaju dobrovoljno rasti i razvijati se. Zlo je nacin na koji ih se prisiljava da se pokrenu, jer bez patnje, ne bi izasli iz zone komfora. Kaos, po definiciji, ne moze dati konstruktivan rezultat, samo destruktivan, i on kreira patnju za bice koje prozivljava kaoticno razdoblje ili okolinu.

Gledanje globalne slike nam pomaze da prihvatimo nepravde i tragedije percipirane iz osobnog kuta.
Ako se dobra osoba nadje u maostvu zlih, koji stvaraju zlu karmu potrebnu za evoluiranje cijele skupine, vrlo vjerojatno ce biti obuhvacena tom energijom i stradace. S druge strane, zla osoba, koja se nadje u energetski pozitivnom i harmonicnom drustvu, vjerojatno ce imati srece da se njena zla energija neutralizira i balansira, bez velikih potresa za tu osobu.
Prilicno matematicki model, baziran na brojevima, i na mudrosti koja govori da je stetno pokusati utjecati na direktnu promjenu karme zlih skupina ljudi, jer im se time pokusava oduzeti mogucnost ucenja na takav tezak, i tvrd nacin, ali jedini moguc za njih.
Jos dublje gledano, radi se o kolicini energije, potrebnoj da se fizicki izrazi odredjeni rezultat. Jedna osoba ne moze utjecati na ogromnu energetsku masu velike skupine ljudi, koja vec ima svoju dinamiku, u pozitivnom ili negativnom smjeru.

Prilicno tezak koncept, ali barem meni izuzetno prihvatljiv i logican.





<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.