Dragi Naši,
Život više nije imao smisla za crve u našoj pozadini. Previše su čučali na jednemu mistu, zanemareni i zapostavljeni. Zato su bili presretni kad su osjetili avionsko sjedalo ispod sebe. Naime, mi smo stavili pinklec na rame i put pod noge i uputili se u Berlin. Na koncert The Black Keysa. I izjedanje sushija. Jer je pala odluka da će se sushi jist svaki dan! Ali o razvijanju dobrih hrvatsko-japanskih odnosa u jednom od sljedećih postova. Sad prvo muzeji. Prioriteti su prioriteti.
Prvo smo išli u Njemački povijesni muzej. To je jedan prilično dosadan muzej s malo zastarjelom prezentacijom, ali opet, min smo muzeolog pa nam je i to zanimljivo, ne škripju im parketi, a i fora im je butiga. Tamo smo kupili razglednicu što smo van je poslali. No, krenimo redom.
Što je povijesni muzej bez oklopa? Ništa. Niti je ovi oklop posebno zanimljiv jer vidiš jedan, vidiš svih. Ali moramo primjetit da su vitezovi imali zavidno uzak struk.
I ovi konjanik bi moga bit u bilo kojen muzeju na svitu. Ali nas je podsjeti na priču Itala Calvina Nepostojeći vitez iz knjige Naši preci u kojoj je nesrićni vitez dobar i pravedan, ali zapravo ne postoji. Postoji samo oklop.
Najnaturalističkije raspelo koje smo vidili ikad do sad. Zaboravili smo ko, kad i za koga je ovo izradi, mislili smo da ćemo nać na stranicama muzeja, ali malo su črbave pa nismo uspili.
Turski šator iz turske opsade Berlina. Tak se da ratovat : )
Dentijera iz 19. stoljeća. Ovakve su se dentijere zvali Zubi s Waterlooa jer je to bila velika bitka, s puno poginulih mladih vojnika s puno lipih zdravih zuba. 50.000 poginulih x 32 zuba = dobro opskrbljene zubotehničarske radionice i zubarije diljem Europe.
A i ovo je morbidno. Lutka-kuhinja izgleda kako da je iz crtića Tima Burtona.
A kad se za kogago reče da čuva solde u bičvi to ni metafora. Soldi su se stvarno čuvali u bičvama. Evo jedne.
Ovo bi bi kako laptop danas. Prijenosni set za pisanje koji ima i praktične svjećnjake. Ovi set je Goethe pokloni svojoj velikoj ljubavi Ulriki von Lewentzow. Koja je odbila njegovo udvaranje i prosidbu. Ne čudimo joj se jer je ona imala 17, a Goethe 71 godinu kad su se upoznali.
Ovo je novčanica od bilijun maraka iz velike inflacije iza Prvega rata.
I Nivea zaslužuje bit u Njemačkom povijesnom muzeju. Nema nama kreme do Nivee, za sve je dobra, i liti i zimi.
Ovo je kućica za lutke iz 30 i nike. Naizgled obična kućica za običnu dicu. Imaš kuhinju, imaš spavaću sobu, imaš dnevni boravak i pripadajući namještaj. Ali ovo je kućica za lutke za dicu Trećega Reicha. Zato je na zidu kuhinje slika Hitlera i Mussolinija, a u dnevnem boravku Hitler.
Zato bi se spavaća svidila vašon teti Mili. Nema bebe na posteji ni ormaru, ali ima jedna lipa Rafaelova Madona na miru.
Inače, bilo je jadno, jadno zima. Jesmo se min zabundali u toplu jaketu (klik), šubaru (klik) i čizme (klik) i zamotali se u šal kojega su isplele vridne žene iz Lige protiv raka Korčula-Pelješac. Ali Berlin je u velikon ravnici koja se proteže ravno do Sjevernega pola s jedne strane i Urala s druge. I kad zapuše priko tega onda imate Zeku i potočića uživo. Zašto smo ovo ispričali? Jerbo radi studeni nismo išli vidit ostatke Zida. Srećom, tu je Njemački povijesni muzej.
U sljedećem javljanju Muzej DDR-a, Židovski muzej i Filmski muzej. Da, da, četiri muzeja u dva dana. Da vidite da nas niste bezveze slali na skule.
Vaši
