golly&bossy

Dragi Klingoncy,

Iako se svašta u zadnje vrime događalo na našemu škoju (nestajalo je struje, nisu vozili trajekti, nevrime je navrglo smeće, misteriozno je nestaja tv signal, i uza sve to ni prestajalo dažit), otok je osta svoj i, bez obzira na sve, nastavi lebdit u svojoj lipoti.



U skladu s tim, Mi smo nastavili sa svojim interinsularnim kulturno-gastronomskim hodočašćima, a put Nas je odve do jedne suvremene ville rustice na području Smokvice, u vinarsko srce našega mikrokontinenta. Ovakvih villa rustica tj. kućica za gospodarsku namjenu ima po škoju koliko hoćete. Nalaze se pored ili u središtu obradivih površina, u njima vlasnici čuvaju alat i poljoprivredne proizvode te u njima povremeno borave. Ono što ovakvim zdanjima daje posebnu draž je stari namještaj i kućanski predmeti koji se obično donesu u poljsku kućicu kad dosade vlasniku ili odsluže svoje u njegovom stalnom prebivalištu (čitajte: kući na tri kata, s dvanaest kamara i šest apartmani). Tako da po ovakvim ruralnim objektima ne nedostaje starih ormari, različitih stolica, nesparenih ćikarica i pijatića svake vrsti. Obično u ville rustice završu i svi suveniri od svojte iz Australije: bumeranzi, tavaje na koale, satovi na klokana itd. Sve to zajedno tvori fascinantne mikrokozmose u kojemu se ljudi osjećaju dobro i opušteno, a u njima uvik vlada prava seoska idila. Mi smo kako dite išli s didom i babom u jednu villu rusticu. Evo je na slici:



Zeje se varilo u plavemu vaporiću na točkice, a pokrivali smo se s dekom iz El Shatta. Ludilo!
Smokviška villa rustica u koju smo došli nalazi se u blizini ljetnikovca jednog od najvećih domaćih pjesnika, epskog i dramskog pisca, korčulanskog plemića Petra Kanavelića.



Čuveni ljetnikovac nismo uspili vidit jer smo došli po noći, a na kraju večeri, kad smo ga išli vidit, upali smo u jedan konal. Međutim, atmosferu Arkadije ipak smo osjetili i to zahvaljujući našemu Domaćinu koji je Nas i naše društvo (poznate partijanere i gurmane Jelku, Nobla i Čovika) vrhunski ugosti. Kako su svi naši prijatelji posebni, tako je i naš Domaćin poseban. Osim što ima na stotine stabala maslina, ima na tisuće loza i proizvodi vrhunsko vino koje dobiva nagrade za kvalitetu. Sad to po sebi ni nikakvo čudo jer i Vaša Mater prima nagrade za sve što takne, a maslina i loze je svugdi po otoku. Posebno je to što je Domaćin pravi pravcati Bajker i to što je jedan od rijetkih čejadi na škoju kojemu marama na glavi stoji jednako dobro kako Nama, Vama i pokojnemu barbi Bartulu. Nepotrebno je posebno naglašavat da golly&bossy obožavaju motore, moto partije, kožne jakete i da su oduvik bili Rokeri. Ali ono što golly&bossy posebno vole je dobra spiza. I tu se Domaćin pokaza vrhunski. Evo što je pripremi:
Kad smo došli, na stolu Nas je dočeka freški topli kruh s anižem, a na kominu su bile salpe i cipli za peć.





Čim smo vidili ribu, sjetili smo se Kanavelićeve pjesme "Manduša kupuje u ribara gruje". Bili smo pristojni i nismo navalili na kruh, nego smo strpljivo čekali da Domaćin i Žena skuhaju mušule.



Osim što su jedan dil mušula skuhali, malo su ih stavili frigat u prsuru, a prethodno su ih pobrašnili. To je ništo fenomenalno!



Zamiramo jedino što riba ni bila očišćena, nego smo Mi gosti morali sami čisit.



Lustri je bilo na sve strane, pa smo se sjetili one Vaše genijalne majice na lustre, a sve skupa doživili ko performans kojega smo posvetili Propalim tvornicama ribljih konzervi. Onda je Domaćin stavi peć ribu, a prin tega je ispeka butarge tj. ikru.



Što da Vam rečemo...Sve smo izili. Onda je riba bila gotova. Dobro se zaulila s vrhunskim maslinovim uljem, a dodalo se i par pinjulica bilega luka.







Crno i bilo vino teklo je u potocima. Onda su u niko doba došle na stol i male pogačice koje su se ispekle na gradije.



Savršenstvo.Tako namireni i pod utjecajem vrhunskih sastojaka, sjetili smo se Kanavelićeve pjesme "Pjesan jednoj gospođi, koja reče ne umjet cjelivat". U pozadini su svirali malo Billy Idol, a malo Oliver. Jeste li rekli Sukus?! I tako smo se lipo družili, onda su došli kolači.



Onda je niko reka "Ženo, homoća leć, gostima se spi", a kad se to na škoju reče, onda se zna da je Vrijeme da se krene. Nakon prekrasne večere i ugodnog druženja, uvik volimo još akcije, pa smo natantali Čovika da Nas odvede do Kanavelićevog ljetnikovca. Ali umisto do ljetnikovca, upali smo s autom u jedan konal tj. jarak. Odma smo se sjetili Kanavelićeve pjesme "Plač Marka Kočine u izgubljenju svoga tovara u Zavalaticu" i rekli da je najboje poć doma. I tako smo išlića. Dažilo je. Bilo je zima kako nikad, a Nama je bilo super. Smijali smo se s prijatejima, ludovali i bili totalno sretni. Jer, ljudi se sve manje kvalitetno druže i malo je još onih koji sa srcem otvaraju vrata svojega doma. Ujutro smo se digli i prvi put u životu, ni Nas nakon konzumacije vina, bolila glava. Opet ćemo poć u Smokvicu.

Volu Vas Washy.

p.s. I za kraj bajkerska himna Steppenwolfa iz filma Dennisa Hoppera "Easy Rider" koju posvećujemo svim Našim prijateljima, obožavateljima i svima onima koji žive Slobodu, ma gdje bili.


http://www.youtube.com/watch?v=mHGLBy2CdjI

YouTube - Easy Rider - Born To Be Wild (HQ)

http://www.youtube.com/watch?v=xm5DPlNCmtk

Video koji uključuje i robotske pčele i 10 miljuna pločica domina pogledajte tu.
(Što je ovo zapravo: reklamirali smo se preko Google AdWords pa smo dobili malu čestitku od njih.)

Dragi Naši,
i dok traje već spomenuta izložba o antičkim grcima (klik) u podrumu i prizemlju Klovićevih dvora izložena je i Biafra. Nakon klasičnih proporcija i estetike antike dobro je pogledat buntovništvo i ružnoću Biafre, čisto radi ravnoteže među zvijezdama.



Ovo je Crvljivko. Jedan od gadnijih izložaka.

Ali vratimo se mi na Apoksiomena. Koliko je on prekrasan toliko su suveniri koji se nude u galerijskoj butigi bezveze. Izuzetno bezveze.


Pijati, zdjelice, knjiške oznake... ...ne želimo ništa od tega.

Ali dok su suveniri bezvezni i nezanimljivi, komentari posjetitelja u Knjizi dojmova su upravo suprotno. Uvjerite se i sami.








I za kraj još malo Apoksiomena. Jer njega nikad dosta.


Vaši