golly&bossy

Dragi Klingoncy,

Nakon što smo učinili đir po Mediteranu i pozdravili se s majmunima na Gibraltaru, Enterprise Nas je odve put Engleske. Dok smo prohodili kroz Biskajski zaljev, dva dana se nismo digli iz posteje jer je vajalo. Stili smo krpu na glavu i čekali da projde. I onda smo nakon dva dana Scile i Haribde, ugledali kopno. Engleska!!! England!!!! Ultima Thulle!!!!Najvažnije od svega Nam je bilo poć vidit Tate, Nacionalnu galeriju, British Museum, V&A, London Eye, Big Ben i nakupovat se. O da, nakupovat se...ali kad smo došli u London i shvatili koliko je sve veliko, zaključili smo da ćemo se proć i su manje. A na kraju, ispalo je opet da je Manje Više!!!! U Londonu smo se smistili u Edi, superkul umjetnice i insajderice koja Nam je pokazala po gradu svakojaka čudesa i s kojom četiri dana nismo prestali govorit. Zaboravili smo na sve uobičajene turističke rute i pustili da Nas vodi neko ko zna što vridi. A Edi zna sve. I pozivamo se da gremo opet! Tako smo jedno jutro, nakon što smo popili kafu iz Edine ćikare (ona skuplja kultne ćikare i pijate) i namazali kruha i marmelade, išlića u Kensington.





Tamo je sve fensi i kul i jadno Nam se svidilo. A kad smo došli u Serpentine Gallery, zanijemili smo od Čuda i Lipote. Za doć do tamo prohodili smo kroz Čudesno Zelenilo parka Kensington i pored Albert Halla di je pjeva Oliver.



P.S. U Gaudija je u subotu Zabranjeno pušenje i gremo! I oprostite na digresiji, ali uvik treba razmišljat na nekoliko levela.
Dunkle, prohodimo Mi kroz Veliko Zeleno, udišemo miris svježe engleske travice, trču kolo Nas vjeverice, pričamo s Edi o kraljici Viktoriji i sve je kako u slikovnici. I onda smo došli do Galerije. Već smo rekli da četiri dana nismo umukli, ali kad smo vidili to što smo vidili, ostali smo bez teksta. Cili ambijent, cili koncept to je jedan MegaSukus vrhunske arhitekture i dizajna, prostor za kontemplaciju i bar jedno savršeno popodne. I što smo to Mi tamo vidili? Vidili smo jednu veliku privremenu crvenu metalno-staklenu konstrukciju čiji je autor francuski arhitekt Jean Nouvel.



Svake godine u vrtlu Galerije postavlja se nova konstrukcija i uvik ih rade slavni arhitekti (Gehry, Niemeyer...) i upravo ta komponenta privremenosti daje još jednu zapanjujuću dimenziju. Konstrukcije se postavljaju početkom lita, a skidaju se na jesen.
U ovoj možete popit čaj, kafu, izist kolač, čitat novine, ležat na ležaljci ili igrat stolni tenis.



Nas je prozračnost i profinjenost cijele ovogodišnje konstrukcije lansirala u orbitu, a savršena simbioza prirode, zatečenih arhitektonskih formi i jedne privremene totalno suvremene arhitekture trajno Nas je oplemenila i ugradila u Naše prijemčivo biće potpuno nove perspektive.



Život je imao smisla na kvadrat! Edi je legla u ležaljku, a Mi smo trčali okolo i divili se. Čak je i cviće bilo crveno. Ispalili smo od Crvene!



Navodno je autora inspirirala crvena boja londonskih telefonskih govornica i autobusa, ali Mi mislimo da je Njega inspirirala Ljubav. Jer...Crveno jest Ljubav. i Strast. I Život. I Putovanje. A za projektirat nešto ovako lipo, treba čovik bit pun Jubavi, ne samo Znanja.
Sjetili smo se jedne stoljetne i vječne gospođe koja nam je rekla da žena uvik na sebi mora imat nešto Crveno. To je njoj reka Jacques Cousteau kad su nešto skupa istraživali. Inspirirani Crvenim paviljonom i Vječnom gospođom kupili smo Yves Saint Laurent Crvenu šminku i od tada stalno furamo Crveno. Posli smo kuntrali Mikija Rurkija i s njim prošli Rič. Ostalo je Povijest. Volu Vas Vaši.

Dragi Naši,
prin tri godine smo se zajubili u Apoksiomena kad je prvi put bi izložen u Arheološkemu muzeju. Onda je on đirava po državi i mi smo održavali vezu na daljinu. Ali Apoksiomen je ponovno u gradu i ljubav je u zraku...
Usput je tu i izložba Antički Grci na tlu Hrvatske, a budući da smo kao golly&bossy veliki poštovatelji i sljedbenici klasične starine normalno da se na toj izložbi osjećamo kako doma.
A tamo je izložena i oinohoa iz Blata o kojoj smo se naslušali, tako da je ovo bila prava prilika da je napokon vidimo.

Izložba je odlična, prozračna i neklaustrofobična (neobično za Klovićeve dvore) i još ima i Apoksiomena. Non plus ultra!

Naravno, ima amfora, ali taman. Aman-taman.


Ima ova prekrasna stela.


I isto tako prekrasna mala skulptura žene s velom za koju nam u našem kunsthisteričarskom mozgu ništo zvoni da je iz helenizma.


Ne znamo čemu su služili, ali ovi bikovi su nam savršeni.


A što ova golubica ne izgleda kako da je došla ravno s proštenja u Zagorju?


A napokon i čuvena oinohoa (oinochoe) iz Blata. Hm, očekivali smo nešto spektakularnije, ali daj što daš. Kad ni vina, dobra je i bluta.


Ima još malih slatkih posudica iz Blata. S malo očuvanijim crtežima.




I na kraju, u posebnoj prostoriji – on. Apoksiomen. Ovdje ostajemo bez riječi. Ima njegovih slika posvuda, zato nećemo stavljat svih tisuću koje smo slikali. Evo samo jedna njegove prekrasne pozadine.


Vaši