Ostao je mokar pramen kose s kojeg se cijedila mokra mokrina. Plavuša. U tom mokrom sjaju se ocrtavalo žuto sunce. Jedva zamjetno. Kap se krene stvarati niz tobogan vlasi, zakotrlja se u pravu kaplju, pa se odbaci poput promašaja daske na skakaonici. Razbije se o bijele pločice i ostavi mrlju. Žutu. Preneraženo si gledala u pločice, pa zatim s gađenjem odsjekla pramen i poklonila mi ga, s dva prsta, za uspomenu.
|