Goldeneye
22.05.2009., petak
Postoji li proljeće?
Odrastao je na krajnjem sjeveru naše planete, izdvojen od civilizacijskih tekovina. Okovan od djetinjstva zimom, snijegom i ledom, stigao je u naše krajeve baš u danima kad je zima i kod nas pokazivala zube. Kad sam mu rekao da neće proći puno vremena i da će pred mojom kućom snijeg okopniti, niknuti lijepa zelena trava i cvijeće u vatrometu boja, upitao me što je to cvijeće i kako mislim da će snijeg okopniti?! Rekoh mu da nakon zime kod nas dolazi proljeće i tada se sav život budi, snijeg se otopi, sve zazeleni i zamiriši, a ljudi skidaju svoje debele kapute, vunene kape i rukavice, duboke čizme i nose kratke majice, laganu obuću. Cijele me zime drži samo jedna istina – da će doći proljeće i da ću se i ja osjećati kao nanovo rođen u svim tim bojama, cvrkutu ptica koje su se vratile s juga, mirisu bazge, ljepoti lipe, voćnim plodovima i šarenim poljima moje Slavonije. Gledao me kao da sam poludio. Znaš, rekao je, nemoj se naljutiti, ali zar ti vjeruješ u sve ovo? Nema ništa osim zime, snijega i leda i tri su boje – siva, crna i bijela. Kako ti znaš da će to tvoje proljeće doći? Ja, dok ne vidim to proljeće, jednostavno ne mogu i ne želim vjerovati da proljeće uopće postoji! I skini taj osmijeh s lica kao da je to „tvoje proljeće“ već stiglo, a vidiš kroz prozor da vani pada snijeg… |