Goldeneye
23.12.2007., nedjelja
Sarin Božić
|
U ove predbožićne dane kada se svi užurbano pripremaju za najradosniji blagdan, Božić, kada su trgovine prepune šarenila, zvukova i boja, kada naše majke i bake spremaju naše domove i pripremaju sve one slastice koje ćemo jesti, razmišljam o duhu Božića. Razmišljam o tih dvoje ljudi, Josipu i Mariji, kako kucaju na mnoga vrata u nadi da će se netko smilovati i pustiti trudnu ženu da se porodi uz krov nad glavom. Ljudi su ipak bili zabavljeni svojim životima u kojima nije dobrodošao nitko tko bi mogao narušiti njihovu privatnost. Nije bilo nikoga, iako bi se svatko lupao u prsa kako se drži svih Deset zapovijedi, tko bi ponudio dio svoje komocije da na svijet dođe maleno djetešce. Josip i Marija morali su izvan grada, na periferiju, izvan šarenila, zvukova i boja, u mrak pećine koju je obasjavala sjajna zvijezda s neba i maleni oganj. Maleni se Isus rodio među običnim, rekli bi, prostim ljudima, pastirima, seljacima. Evo me opet pred trgovinom, koja je u punom sjaju, u buci moga grada i pitam se primamo li mi ovog Božića Isusa i svetu obitelj u naš dom. Hoće li taj dojam pojačati još lampica, još kolača, još darova?! Zato neću razmišljati o svijetu i neću lagati da mi je svejedno kada vidim gotovo sa svakoga prozora raznobojne lampice, okićene borove, radost najmanjih kad ugledaju darove za božićnog jutra. Znam da tako mora biti i znam da to ima smisla kad pustimo malenog Isusa u naš život, jer cijeli je svijet nekako ljepši, u dane Božića. Sretan Božić svakome! |
19.12.2007., srijeda
Semafor
|
Vjerujem da su se već svima smučile stranke i strančice koje pregovaraju o sastavljanju nove Vlade. Zašto idemo na glasovanje kada će se opet spajati nespojivo. Nisam naivac pa da ne znam da je vlast-slast i da će ljudi učiniti sve da je se dokopaju ili da ostanu na istoj. Valjda se treba sve to događati da svi shvatimo kako su izbori samo veliki biro za zapošljavanje ljudi koji će imati najmanje 15.000 kn mjesečno. Budući da uvijek nasjednemo ispada da smo, kao građani, loši poslodavci. Plaćanje prazne sabornice, čitanje novina, zaduživanje preko glave, nagomilavanje zakona bez instrumenata učinkovitosti... Kod mene u Osijeku još je gore. Liberali su vladali godinama, sada kratko HSP i HDSSB, a već je na pomolu, meni nezamisliva koalicija SDP - HDSSB, bez obzira što istu tu koaliciju nazivaju tehničkom. A što je neka druga koalicija - umjetnička možda?! Odlučio sam se "paliti" još samo na izbore za lokalnu samoupravu iako su ti izbori uvijek marginalizirani. Sjetih se mog profesora dr. Anđelka Milardovića koji je prije dvadesetak godina govorio o potrebi globalnog razmišljanja i lokalnoga djelovanja. Hoće li pločnik ispred moje zgrade biti popravljen, ima li rasvjete u mojoj ulici, postoji li semafor na cesti preko koje moje dijete ide u školu - to su pitanja koja me zanimaju. Sanader, Milanović, Friščić ili ona sa novim prezimenom Adlešič samo su likovi koji će ionako ispunjavati uvjete koje nalaže globalna politika, a meni je važan onaj semafor! |