Goldeneye
11.10.2007., četvrtak
Moja borba
|
Čuveni psiholog Dale Carnagie poznat je po teoriji da je želja za priznanjem najčešći pokretač čovjekovih aktivnosti. Ta želja zna od čovjeka napraviti osobu vrijednu divljenja, ali najčešće vas odvede na put na koji niste htjeli doći. Novozavjetna priča o čovjeku koji sjeda u prvi red na nekoj svečanosti, jer se smatra važnim, pa ga premještaju red za red, zbog značajnijih, govori nam sigurno o boli koju je isti osjetio. Ista priča nam daje i pouku da sjednemo u zadnji red, ili još bolje, da stanemo negdje sa strane, pa onda, ako domaćin smatra da smo mu na neki način bitni, pa ako nas stavi i u sredinu, ne mora u prvi red, osjećamo se posebnije. To je u čovjekovoj prirodi i od toga ne možemo pobjeći. Možemo jedino biti ponizniji, da nas uzvise, jer kad se uzvisujemo, prije ili kasnije budemo poniženi. Znam se često hvalisati, reći da je nešto baš moje, inzistirati da negdje piše moje ime, tražiti kakvo-takvo priznanje. I, uvijek se opečem! Ratujem sa svojim egom i mogu reći da je bitka teška i okrutna, i trajat će dovijeka Nemirno je srce moje dok se ne smiri u tebi Bože moj |