Goldeneye
16.01.2006., ponedjeljak
Dobro Gibo kaže
|
Današnji post bit će nadogradnja jučerašnjeg u kojem sam govorio da čovjek treba odustati od nekih stavova ako mu nove spoznaje otkriju da nije u pravu. Isto tako treba priznati da nije bio u pravu. Znam one priče malo starijih koji su bili u komunističkoj partiji, a sad govore kako oni nisu tako razmišljali u to vrijeme jer se, eto, moralo biti u partiji. Ma nemoj!? I nije problem što je čovjek bio "crveni", nego što ne želi priznati da je tako tada razmišljao. U čemu je problem da sada mijenja mišljenje. Tada smo imali jednu televiziju, jednoumlje u novinama, školski sustav koji je govorio jednu "istinu". Zbog toga je čovjek mogao imati samo obojanu spoznaju. S novim spoznajama mogao je promijeniti mišljenje. Ovaj sam primjer dao jer ga je najlakše shvatiti. Najteže je priznati vlastite pogreške. Nekad je možda lakše i drugima priznati da smo pogriješili nego sebi. Oprostiti drugima i sebi, doista je teško. I to je vrlina, a ne mana. To nije prevrtljivost i mijenjanje stavova kako puše vjetar, nego spremnost na priznanje pogreške u trenutku spoznaje. |