Goldeneye
14.11.2005., ponedjeljak
Ja sam hrčak, a ti?
|
Vidio sam kod jednog poznanika hrčka u kavezu. Malen onako u svom kavezu svakodnevno ponavlja iste rituale. Kad se probudi, nešto malo gricne i onda uđe u onaj kolut i vrti, vrti. To je toliko monotono, a on opet tako neumoran. Nakon što je izvrtio taj kolut, opet nešto gricne, odmori i opet u kolut, vrti. Mislim si glupe li životinje. Kakav je to život. Baš je to tužno. No, kako ja sve nepotrebno volim analizirati, tako sam i ovaj slučaj usporedio s našim životom. Pa zar se mi ne probudimo ujutro, nešto malo gricnemo, odemo na posao i vrtimo, vrtimo, koliko god to monotono i zaglupljujuće bilo. Onda stanemo, nešto gricnemo, odmorimo i sutra opet po starom. Jesmo li vredniji od tamo nekog hrčka?! Ne smijemo se opustiti i pustiti da nam život tako prođe. Ja od najmanje stvari stvaram "spektakle" i radujem se malim stvarima. Tako mi je vikend podigao moj sinčić, koji je sjeo do mene u fotelju, zagrlio i onako snažno, dječje poljubio, uz ono "tatice". Takvi trenuci nam se urežu u vječnost. Nismo hrčci! |