Ovih sam dana često puta čuo kako nije u redu da Slovenci započinju postupke protiv onih koji su nakon II svjetskog rata počinili zločin. Mitja Ribičić bivši visoki dužnosnik OZNE, zloglasne parapolicijske organizacije odgovorne za progon svih onih koji su drukčije mislili ili su bili na bilo koji način na suprotnoj strani. Presuđivanje, bez suđenja, po kratkom postupku, samo zato što je netko bio u uniformi "domaćeg izdajnika", zločin je protivan ljudskim pravima, pa i pravima ratnih zarobljenika. Oni koji se protive preispitivanju Mitjinog udjela u zločinu, govore kako sada nije vrijeme za kopanje po prošlosti i da je on star čovjek. Sjećam se i da je Artuković bio u dubokoj starosti kad mu je suđeno, da je Šakić također dovezen u poodmakloj dobi na suđenje. I to je po meni u redu jer zločin ne bi trebao zastarijevati. Ako bi neki djedica u Hrvatskoj danas stavio ustašku kapu na glavu, policija bi ga odmah zaustavila i prepratila u istražni zatvor. I zašto nam je to normalno, a nije normalno da netko, samo zato što ima 80 godina ne treba odgovarati za ono za što se sumnjiči. Već sam prije par mjeseci u jednom postu napisao da sam pozvan pisati o ovome jer ne pišem ni s ustaških ni s partizanskih pozicija. Da podsjetim, djedi su u Jasenovcu ustaše odrubile glavu iako je bio Hrvat; prabaku su streljali partizani u logoru u Valpovu, samo zato jer je bila Njemica; djedina brata zaklali su četnici popa Save na Majevici; drugi djed je završio u njemačkom logoru zbog suradnje s "banditima", ali on je barem preživio. Prema tome, ne navijam za nikoga, nego da se tjeraju u zatvor oni koji su odgovorni za zločine, ma kako se zvali.
|
