U međuljudskim odnosima nikada ne treba rušiti mostove! Neko životno iskustvo mi govori da nikada ne znaš što ti donosi novi dan i hoćeš li se naći u situaciju kada će osoba s kojom si porušio mostove tražiti tvoju pomoć ili obratno. No, to zvuči malo i preidealistički, zar ne?! Osobno sam bio dobar s jednim likom kada ga nitko nije htio ni pogledati. Govorili su mi tada, što vučeš tog jadnika za sobom, pa nisi Caritas. Nakon nekog vremena taj je lik postao faca, namjerno neću reći gdje i kako da se ne bi znalo o kome je riječ, ali je imao visoku poziciju. U međuvremenu sam ja ostao bez posla i obratio se njemu. On je tada činio sve kako bi me izbjegao. Čak je na ulici "bacao grbu" i nije me ni pozdravljao. I ko bi gori sad je doli, pa je tako i mladi gospodin sletio s trona i pao niže nego je ikad bio. Zanimljivo da sada viče za mnom, zove na kave, traži usluge. Mogao bi ga 'ladno otpiliti, ali ne mogu i opet mu pomažem. Jesam li budala, naivac ili što?
|
