Goldeneye
10.06.2005., petak
Twins
Priču koju danas donosim mogli ste već pročitati na mom i na još nekoliko blogova. Ja se na nju neprestano vraćam jer mi najjednostavnijim riječima govori velike istine. I ako ste je već i prije pročitali, pročitajte još jednom, vrijedi:Blizanci u maternici razgovaraju.... - Vjeruješ li u život poslije rođenja? - Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja. - To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće izgledao? - Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima. - To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati. I jesti svojim ustima. Pa zato imamo pučanu vrpcu. Kažem ti; poslije rođenja nema života. - Pupčana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja. Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada. - Ali, nitko se nije vratio od tamo. Život se poslije rođenja završava. Osim toga, život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini. - Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas. - Mama?! Ti vjeruješ u mamu? Pa gdje bi po tvome ta mama bila? - Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće postojali. - Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji. - Da moguće, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet. Znaš, uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek počinje.... |