Goldeneye
15.03.2005., utorak
Braćo i sestre
|
U jednom gradiću u Sjevernoj Irskoj zaustavi neki tip s pištoljem jednog prolaznika, uperi mu pištolj u sljepoočnicu i kaže reci mi što si - protestant ili katolik? (Mislim da svi znate da je ta netrpeljivost tamo slična onoj između Srba i Hrvata). Čovjek u strahu da ne da "krivi" odgovor kaže - ja sam Židov, misleći da je našao kompromisni odgovor koji će ga spasiti. Ovaj lik s pištoljem odgovara - pa ja sam najsretniji Arap u Britaniji!!! Što sam htio reći ovom kratkom pričom. Ono što smo - Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Makedonci, whatever, to nas ne određuje. Time se trebamo ponositi, a različitosti uvažavati i cijeniti. Jer kako se ponašamo prema "neprijatelju" tako će nam se suditi. Svatko je brat moj i sestra moja. Imam divnih prijatelja Srba, Muslimana, Mađara, Židova. Ne propustim im čestitati njihove vjerske i ine blagdane. Jedna mi židovka čak kaže kako ja bolje od nje znam i pratim silne židovske blagdane. Ne glumim sveca, ali pokušavam se ponašati ljudski. Prošao sam sva granatiranja mog grada. Sudjelovao sam u akcijama Maslenica, Bljesak i Oluja, koje se sada nazivaju zločinačkim poduhvatima. To ne mogu prihvatiti, kao što ne mogu prihvatiti ni ponašanje Bad blue boysa uoči rukometne utakmice s Partizanom. Znam i da je to reakcija na ponašanje beogradskih navijača u Pioniru, letenje stolica na parket slike Karadžića, Mladića i Draže. Kolo nesreće nastavit će se vjerojatno i prilikom gostovanja Cibone u Beogradu i tako u nedogled. Treba jednom prestati. Treba odustati od razmišljanja "oko za oko - zub za zub", jer takva politika na Bliskom istoku donosi samo žrtve. Opraštati treba, ma kako teško bilo, jer svi su braća moja i sestre moje |