sensualissimo

Putovali smo za Podgoricu.

Imadoh loš predosjećaj,ali nigda
ne vjerujem predosjećajima,
ponekad ni osjećajima...

Jeste,bila je jebozovna,ne toliko lijepa
koliko zgodna,sa uskim strukom i prkosno
našminkanim usnama,možda malo mlada
ali nismo marili.
Pravila nam je društvo,makr meni.
Drug ju je poveo u namjeri da je izvede,
prvi put,u Podgoricu,onako uzgred,dok
mi snimimo intervju.

Malko smo se namučili čekajući,stajali smo
kraj šanka,nekih sat vremena,jer svi su
stolovi bili rezervisani.
Konobari nas nisu smjeli pustit da sjednemo,
da (pre)dahnemo makar...Profi,nema šta.
Šteta za najbolji džez klub na Balkanu,kako
ga je nazvao -oduševljeni- Vlatko Stefanovski.

Konačno stiže Massimo,nešto je namćorast,
prilazim Matiji Dediću i kao mnogo me zanima
šta on ima da kaže,a jedva čekam da nagovorim
ex Dorijana da mi prozbori nekolike riječi mudre.
Pošto se izlanuh da mi je Gabi draga,Matija se
opusti (posve) i sam izmoli monsieur Massima
intervju da nam da.
Super lik,krasan čova,mislim čak da je stidljiv,
iako(možda malo)tašt u kutku duše,ne mislim
da je sam smislio naslov zadnjeg albuma-
VJEŠTINA suviše samozadovoljno odzvanja,
zar ne?Ipak,kad je o vještini pjevanja riječ,
skoro da mu nema premca na ovim prostorima
-neću reć kojim-plus što je meni lično drag.
Pošto obožavam Brajana Ferija i volim slušati Skot Volkera,logično,uživam i u Pjevanju
Massima Savića-koji tako dugo lutao je u potrazi
za Svetim Gralom perfektne pjesme
(od neprocjenjivog DORIJANA GREJA do nedavnog
albuma MASSIMO,što se mene tiče).

I tako kamerman snima iz ruke,uz malo muke
trudi se,a ja ostajem sam za šankom,sa ovom
polupoznatom poluseksi djevojkom koja svoju
prividnu seksualnost troši ne štedeći je,ne voli
džez evergreen,krasne joj ljubavne pjesme nisu
mile i parla zato uveliko...a joj još stišanim glasom
udovoljavam znatiželji,kreten,kulturno odgojeni.
Svako malo me pita A KAD ĆEMO NA ONO DRUGO MJESTO?,izvještačeno mazno,kao pomalo umorna
kolgerla,dovoljno iskusna da kamuflira sopstvenu
žudnju za nejebicom.JEBEM TI!do kurca!u kurac krasni!
štovazda moram JA NAJEBATI?ŠTO MORAM TRPIT
MODERNE KVOČKICE,A SVE IH JE VIŠE,BROJA IM SE
NE ZNA,KOJE NE ZNAJU ŠTA ŽELE,NEMAJU UKUSA,
NEMAJU STILA,NEMAJU NI PARDONA NI STIDA I NIJE
IH BRIGA kada im gazda lokala u prolazu šapne ,na uvce...PSTTT,malo molim vas tiše,ipak je ovo -
JAZZ klub.

Pa da sam se makar ja nadao kakvom fukanju,a vako
ni kriv ni dužan,ispaštam-NE SLUŠAM KONCERT,
ionako Massima ne mogu vidjeti iz ćoška iz prikrajka,
pored pominjanoga šanka...MA JEBEM TI KONOBARE,
SVE TI JEBEM!!!

OTIŠLI SMO NARAVNO RANIJE,nije imalo smisla
ostajati,a ni intervju nije ispao bog-zna-šta:
u žurbi zbog početka koncerta nismo popričali
o BOUVIJU,a trebalo mi je nešto,za jednu finu
emisiju...

Pa eto,život je surov katkad,i okruži nas pogrešnim
ljudima,ženama bez mjere,bez vrijednosti (koje su
za mene vrijednosti),a ponekad mi se čini da je sve
više NJIH a sve manje NAS,
ako me razumijete...