Okey, ljudi, znam da me nije STVARNO dugo bilo, ali tu se ne može ništa.
Proteklih dana sam pokušavao napisati post, ali uvijek se našlo nešto što bi me spriječilo u toj nakani. Ili šteka Blog, ili Carnet-ovi serveri (a na T-Com ne idem iz principa), ili se meni jednostavno zblesira komp i razveseli me Velikim Plavetnilom. Za one koji ne znaju o čemu se radi: i bolje je da ne znate!

Otkud početi, što napisati, (što prešutjeti)..?
Prije nekih tri tjedna došli su nam u posjet ŠuC&Šubi, moji prijatelj i prijateljica koji zadnjih nekoliko godina žive i rade u ZG-u, inače su iz Novske. Bila je to odlična prilika da se napričamo do mile volje o svemu i svačemu (u biti, o gitarama - OFKORZ!!!), malo popijemo i malo zasviramo. Budući da su na polasku iz ZG-a imali malu nezgodaciju sa kadom, nisu stigli do podneva, već tek oko 2-3 popodne, a nisu htjeli prespavati, tako da nismo imali baš previše vremena, ne onoliko koliko nam je trebalo.
Moj prijatelj ŠuC je prvi gitarista kojeg sam upoznao i prva gitara na kojoj sam svirao bila je njegova. Prošao sam s njim do pakla i nazad i on je ona vrsta prijatelja koja se nikad ne zaboravlja i ne napušta.
On je jedini čovjek s kojim u svakom trenutku mogu odsvirati bilo što, a da mi se ne nasmije s prezirom, već shvati što mislim i odsvira savršenu solažu za moj rif. On je jedini čovjek koji ima gotovo sve interese slične mojima. Možda smo baš zbog toga i ostali u kontaktu svih ovih 15 godina, bez obzira na stvari koje su se događale. On je jedna od rijetkih osoba koje su me (bez obzira na godine) shvaćale kao sebi ravnoga i jednako vrijednoga, ili sam barem uvijek imao takav dojam.
ŠuC se bavi glazbom iz hobija i ima nevjerojatan smisao za melodiju i ritam, sam prerađuje svoje gitare, a manija mu je što stalno isprobava nove stvari (pojačala, gitare, efekte, opremu,..) i nikad nije zadovoljan, barem ne zadugo. Jedno vrijeme je bio i foto-model, pa si vi mislite! ;-)
(ŠuC, ak čitaš ovo: sori, morao sam malo "začiniti", al većina je istina.)

Teta Šubi je ŠuCova cura i hobi joj je snimanje. Uz to je vezana jedna anegdota sa ljetovanja od pretprošle godine, ali o tome nećemo ovdje (neka intimne stvari ostanu intimne!).
Baš sam pokvaren! :))



Šuc&Šubi su filmofili i došli su odjeveni u crno od glave do pete i sa sunčanim naočalama, pa se mali Lovro malo uozbiljio kad ih je vidio. Međutim, nije trebalo dugo da mu teta Šubi postane najdraža teta i cijeli dan je bio u njenom naručju i samo se mazio, a tatu više nije ni doživljavao. Jadna teta Šubi, koliko god da je uživala s Lovrom, ipak su joj otpale ruke od nošenja (ipak on ima skoro 9 kila!)...
Teta Šubi, mi te volimo i dođi nam opet što prije!!!

Još jedan razlog zbog kojeg se radujem posjeti svog prijatelja je razmjena saznanja i materijala iz računalnog svijeta. Ovaj put ŠuC me iznenadio kolekcijom softvera (među ostalim i jedan vrhunski audio-program!) i DVD-om na kojem se nalaze mp3-ce svih albuma Joe Satriania i Steve Vaia - nešto što već jako dugo potajno želim. Ne znam kako je došao na ideju da mi donese baš to, ali pogodio je 100%!
Tenks, ŠuC!!!

Od ostalih događanja mogu navesti da svako malo režem drva (jer sam prelijen da ih sva izrežem odjednom), već dugo nisam svirao niti snimao, ali zato savladavam LO:MAC, a uspio sam spojiti dva kompa u malu mrežu, pa Marijini burazi (Hrfči i Jeronim) vikendom redovito svrate na LAN-party. Igra se Serious Sam, jer na njihovom kompu nemamo audio-drajvere, ali S.Sam radi i bez toga!
LO:MAC još nisam uspio natjerati da radi ispravno u mreži, ali ne odustajem.

Lovro je u proteklih mjesec dana bio na pregledu, cijepljenju, vađenju krvi i sličnim glupostima, ali ono što nam svima olakšava je činjenica da je to dijete jednostavno PREDOBRO i kad je s mamom i tatom niti jedna bol nije mu prejaka. Dok mu je doktorica vadila krv plakao je doslovce 2 sekunde, a onda se smijao. Ostala djeca su se derala kao da im režu ruke i noge na živo, a on ih je samo gledao.

Već gotovo 7 mjeseci gledam ga iz dana u dan kao raste i uči nove stvari, i ne mogu mu se nadiviti i nauživati se njegovog prisustva. Možda mu ne mogu puno dati, ali moja ljubav sada je njegova. No, i od njegove mame, ali to je malo drukčije. On je ipak nastavak mene, on je ono što ću ja biti kad me ne bude.
Volim ga.



Još uvijek sam u fazi traženja posla, šaljem molbe i dalje ne dobijam nikakav odgovor, a u međuvremenu razmišljam što bih JA UČINIO da osvojim 5,5 milijuna na lutriji. Kupio bih si tenisice, i to ne jedan par već dva, i dva para kućnih papuča!
I odselio bih se negdje gdje trava i drveće još nisu čuli glupost iz ljudskih usta, tamo bih napravio kuću iz svojih snova, sa izvorskom vodom i strujom iz Vjetra i Sunca, a ne iz žice i cijevi. Utopija.

Drage moje blogerice i poštovani blogeri! Znam da ovaj post nije baš ono što ste tražili, ali ako se serveri oporave, zaredat će se noramlni tekstovi na ovom blogu, čitljivi i (zašto ne?) zabavni.
Do slijedećeg puta, pozdravljam Dunju, Frances, Vješticu, Kairu, Saru, Luciju, Luciju, Saru, Dunju Sarcastic, Žutu i Lidiju, Smeagol, Rudija, Skupljača Maketa, Cliffa, Paulu, Leosa i Željku Hadrek, Fitza, Nendua, Veky, Anonimnu 13, Dadu Majstora (!), ekipu iz škole, sve gitariste i gitaristice i one koji se bave glazbom iz ljubavi, svoju ekipu iz Gojanca i Sračinca, i sve ostale koji se nađu na ovoj stranici, slijedeći čudne puteve Božje.

Uživajte!!!!