sve se mijenja jedino pjesma ostaje ista...

mi igrasmo se u sarenim djecjim parkovima
bezbrizni.
Spustasmo se niz valovite zute tobogane
i njihasmo se na ljuljackama snova.
Sretni, danas.

*And all was joy and hands were raised toward the sun.*

Sve se micalo,
a ona je stajala.
Cudno izgledase.



Hocemo pretrcati livadu?
Budi cvijetno dijete...
ajde, ajde...
...
drugi put ***
Nema vremena...
Bjezi..opet*



Slova krivudaju.
Sigurna sam.
I izravnahu se sad.
Neobicno.



*Held now within the knowing,
Rest now within the peace.
Take of the fruit, but guard the seed.*