Nad nama se nadvise tamni oblaci...
i prah radosti je istrosen...
usporeno se vucemo za kisom...
kisobran crveni je slomljen ...
preplasih se broda..jako...
pa mi se ona smijase...
na cestama ljetnih uspomena...
pojavio se onaj osijecaj zategnustosti u grlu...
suze se zadrzavase u bljedilu...
ceznem za tim vremenom...sareno ljeto...fali**
moje ime u pijesku...
dok vjetar nosi kisne kapi sa stabala na nasa lica
blijeda...
usne su ispucane neprestano....ovisnik.
u toplom domu razgovarasmo...puno...
i smijasmo se...cak**
sa prizvukom rijeci *FANTASTICNO*
uz veliku zdjelu napolitanki freskih*...
i bile smo jedna cjelina..bez obzira na sve....
i bit cemo uvijek...
ali razlike neke* su prevelike...
|