sve se mijenja jedino pjesma ostaje ista...

Slusala sam zvukove tisine.



Gledala svjetlost kroz persijane,
ali onda su mi ih zatvorili.



I sad vidim samo tamu,
spoticem se.

Osijecaji zamrznuti
u polupraznom frizideru.
*Cude se zasto sam mrsava*.

Ne bi trebali.



Odlaze, vracaju se.
Kao siluete.
Prasnjave se police pune pitanjima.
Odgovora nema, jos*.
I nece ih biti.


Govore mi da se zavodim
za pogresnim stvarima.
Ne shvacaju.
Taj zivot, to stvaranje.
Ne.Ne.Ne.
Smiju mi se.
Pustenim suzama za davno izgubljenom prosloscu.
Al ona zivi u meni.
Zivjet ce..
Uvijek.