02
srijeda
veljača
2022
Prije pjesme
Hajde, napiši pjesmu
O bilo čemu, ne razmišljaj puno
Uzmi tu olovku, i kreni
I ona, kao i ti, čezne za svojim smislom
Hajde, napiši pjesmu
Neku svoju, za sebe
Ne treba uvijek sve za druge biti
Ne boj se kritičara, uvijek ih je bilo
Nisu oni tu da ti sude
Oni su manje hrabri od tebe koja pišeš pjesmu, o bilo čemu
Hajde, ne kolebaj se
Pusti to ranjeno srce da otpjeva što mora jer previše pjesme koja stoji u srcu nije zdravo
Hajde, vjeruj u sebe, vjeruj u svoju pjesmu
Usudi se
I
zapjevaj
( Posvećeno Mojoj R. )
komentiraj (0) * ispiši * #
01
utorak
veljača
2022
"Ne volim januar"
Gotov je siječanj! Najdepresivniji,najskuplji mjesec,mjesec padova imuniteta, padova u minuse, padova u brige...gledaš pred sebe na cijelu godinu koja stiže, s tako malo energije i dođe ti da odeš na zimski san. Al ne "zimski san" tipa "američki san" pa ideš na skijanja i spawellnese, nego onaj medvjeđi. Čitaš vijesti, poželiš da ne znaš čitati! Ostani pozitivan, širi dobru energiju dok sustav veže male bebe i hapsi bakice za 10kn. Ostani pozitivan dok ti siluju državu i uzimaju pred nosom svaku mogućnost da nešto pošteno stvoriš i zaradiš. Sjetim se jednog grafita " Ne budi naci, gledaj u oblaci", ma gledaj da, al nemoj plakat kad se popikneš i razbiješ nos jer ne gledaš kud hodaš! Čitaj samo sretne teme: uredi dom,uredi sebe, vježbaj - budi fit, pronađi unutarnji mir,odgajaj djecu bez vikanja, peci kolače svaku nedjelju, opomeni svakoga da se izdigneš i pokažeš da "voliš biti gore", da se zna. Ne ispričavaj se nikome,nitko nije vrijedan tvog ponosa....ni mama i tata,a kamo li prijatelj. Prijateljstvo je ionako precijenjeno, pa pogle si brojku frendića, to sigurno nešto znači. Bitan si. Nema dvojbe.
Siječanj je gotov! Otrijeznili smo se, isplakali i sad opet ispočetka možemo ne brinuti o teškim temama jer, kaj će nam to? Nije na nama da mijenjamo svijet. A ni sebe, čini se.
Nemrem, nekad fakat nemrem i dođe mi da vičem upomoć!!!!
Živjela veljača, opet se možemo zaljubiti u sebe.
komentiraj (0) * ispiši * #
Era klimaksa
Nitko nas nije pripremio za ovakav svijet. Sjećam se kad je "Mad Max" bio hit i svi smo se ježili takve stvarnosti. Sad više nije tako SF - astičan i kao da smo na korak da jedan kultni scenarij pretočimo u dokumentarnu formu.
Čovjek bi pomislio da je ovo pretjerano pesimističan pogled na život, no opet, taj isti bi vrlo vjerojatno prelistavao crne kronike pobožnije od bilo koje religijske literature. Pa kome se sudi, neka sudi. Neka baci kamen prvi.
Danas ništa nije jasno. Barem meni. Kao u pjesmi stih “ k'o da sve je kao da nije...” Sve su granice pomaknute i nema velikih ograničenja. Svatko je slobodan biti tko želi i činiti što želi. Iako i dalje postoje zakoni koje smo mudro homosapienski usuglasili ( ili nismo ) da nas vode prema zvijezdama i prosvjetljenju, mi ljudi te iste zakone baš volimo zaobilaziti i po mogućnosti smišljati nove. Da ne bude dosadno, monotono. Jer monotono je apsolutno neprihvatljivo. Kontra svakoj evoluciji. Samo, prema čemu sada evoluiramo, ili bolje reći u što sada evoluiramo?
Vrijeme je brzine. Brzi internet, brzi vlakovi, brzi sex, kava na brzinu, brza hrana, brze ceste, brzo brzo brzo...novosti više nisu novosti, a još manje vijesti, jer u takvoj brzini aktualna vijest je već prošlost. Ne zadržavamo se dugo ni na čemu ili komu, mijenjamo poslove, partnere, kuće, aute, prijatelje, odjeću i dodatke...samo mijenjamo. Munjevitom brzinom prelazimo s jednoga na drugo u pokušaju da se ispunimo...čime? Zadovoljstvom života i postojanja sigurno ne. Teško nas je zadovoljiti, teško je zadržati našu pažnju, a o vjeri u išta da ne govorim. Postali smo obijesni. Od previše svega, ostajemo bez želja, bez motivacije, bez unutarnjih uvida, bez vlastita Duha. Odvajamo se jedni od drugih, ali još gore – odvajamo se od sebe.
Ego je zavladao i sve više istjeruje ono malo Duha iz nas, iz naših odnosa. Samoživost i nezasitnost, narcisoidnost i egocentrizam su novi modni dodatci. I modu smo ( kao i umjetnost u globalu ) toliko istrošili, reciklirali da se moramo praviti da je moderno ono što izaziva bilo kakve emocije, makar i negativne. Samo da ih izazove jer smo i s emocijama u deficitu. Zato uz ta istrošena platna koja nosimo obavezno moramo imati dobar komad loše osobnosti da bismo bili “vrh” ili “ top”. Ili obrnuto...Ne znam što bih radije... znam samo je cinizam nekada neodoljiv.
I tako, rođena i odgojena u vremenu i prostoru kada su ljudi razgovarali i družili se jer su htjeli biti skupa umjesto samo biti viđeni, kada smo za svoje želje morali neko vrijeme sanjati i moliti se, kada smo gledali zvijezde na vrućem ljetnom asfaltu, govorili četiri čarobne riječi s dubokim poštovanjem, zaljubljivali se srcem i dušom u srce i dušu...bez računice i bez rukavica. Imali smo manje na izbor, ali imali smo dovoljno za sreću. Bili smo svoji, povezani. Danas smo povezani virtualnim prijateljstvima, dugovima, lažima...i lažnim osmjesima.
Što je ostalo od nas, jesmo li izgubljena generacija zapela između svjetova? Ili je i to ipak dio naše evolucije? Nikada kao sada nismo imali toliko na izbor i možda je u tome stvar, kao pušteni s lanca sad ne znamo što bismo prije. Generaciji Novoga doba to nije nikakav problem, oni ni ne znaju drugačiji svijet. Ljudi s prekrivenim licima su potpuno normalna pojava. Možda je to početak Pobješnjelog Maxa. A sad smo još u " Brzima i žestokima"... valjda.
Ipak, nije sve izgubljeno. Još uvijek nas oči odaju i ponekad mi se čini da je to lekcija koju moramo savladati. Kaže se da su oči ogledalo duše. One duše koju smo zamalo zaboravili. Pa smo dobili za pokoru maske da naučimo isponova jezik duše i gledati jedni druge u oči.
Možda uspijemo probiti sve zidove koji su nam branili mnoge istine i u toj oluji isplivamo kao Novi čovjek, onaj obećani, na sliku Njegovu. Ljubav je zasigurno najjača sila u Svemiru jer koliko god mi griješili prema svima i svemu, bili izgubljeni - još smo tu. To mora da je ljubav. Još se nadamo, vjerujemo i ponekad gledamo u to nebo iznad nas sa zahvalnošću što se možemo makar po zvijezdama i Suncu orijentirati i krčiti svoj Put.
komentiraj (0) * ispiši * #