nema inspiracije osim kao riječi na elektroničkom papiru
26.08.2009.ponavljam naslov.
nema smisla
nema snage glumiti više sebe niti toliko vremena trošiti zabavljajući druge gluposti.
u uporabi je više tisuća prognoza svaki dan, i nitko se za njima ne okreće.
ovo je jedan vrlo negativan post, zapravo rječica ne je česta. znam, znam, hvala mi što sam primjetila.
plovimo mi dalje da da. surfamo na mirnom moru. nema vjetra a mi idemo. tu i tamo osjetimo pokoju uzburkanost, a ponekad doživimo i da ona utječe na nas. uh kako rijetki trenuci. ne cijenim ih uopće. ne bi ni trebala, morala bi! jer po nama nije dugo padala kiša. natopljeni su bili samo brda i doline., mora i rijeke. Ali ne i mi, mi smo svemogući. gdje je nestao moj MOGU??? ja sam bila uvjerena da se osjećajima može vladati, ja sam pjevala da mrzim duše koje vole mene i sebe i svih, ja sam tražila da mi se dogodi nešto lijepo jer sam već previše lijepog doživjela, i gospodarila sam najvećim imanjem na svijetu i uzgajala plantaže opijuma i ilegalnih narkotika i bila sam pijana i trijezna svaki dan i spavala sam hodajući i sanjala život a živjela san! Provlačim se kroz najjače strune između zvijezda o kojima znam sve a pravim se da n znam ništa! I te zvijezde nisu one na nebu nego samo jedna od onih milijun metafora koje sam koristila i koje sam zaboravila i kojih se možda više nikad nikad neću sjetiti jer ja sam promjena....
ja sam promjena koju nitko ne posjeduje niti može odigrati vjerodostojno jer moja je promjena tako teška da je jednostavnija od ubojstva ili ubojice.... ja sam dio svega toga i moja usamljena Lana koja je sa 14 plakala za normalnosti sad bi razumjela kad bi joj ova slatka 18ogodišnja Lana šapnula da će joj možda jednom za sve to biti drago, iako manje nego tada.
Otišla sam predaleko.
Hvala, doviđenja
komentiraj (1) * ispiši * #
