….Pa se srušilo pijano…..

Kroz grlo ionako izmučeno
Tekli su potoci alkohola
Gorkog,
Ugodnog, zaboravljenog bola
Noć se smiješila noseći nevolje
S alkoholom sam zaključila
da će jednom možda biti bolje
Puno, previše,
Sve bolje i bolje…
Pa se srušio pijani svijet

Pjevala sam za alkohol
U čaši se izgubila
S bocom se namučila
Srušila se pijana
Možda i nije bilo mekano toliko
Koliko je vodka to činila mekanim

Bez obzira na želje
Sanjala sam da opet grlim alkohol
Disala sam da bi opet uzela alkohol
Voljela sam alkohol
Toliko ga volim
Da ga ne mogu kriviti za tu noć
Ne želim ga kriviti za ljubav koja na to ne liči
Pa se i ona srušila pijana….

Ljepotice su uživale u alkoholu
Zajedno se smijale i spavale u alkoholu
U alkoholu…u čaši…u pijanstvu koje vole..
U svom bolu
Noć se srušila pijana
Pa su se i one srušile pijane….











Reci mi

Molim te reci mi

Klečim na krvavim koljenima
Razmazuju se zadnji okusi nade
Po suzama uprljanom podu

Sklopila sam ruke ispod lica
Tresu se od posljednjih čestica
Straha kojeg nijedno pijanstvo nije sakrilo

Moje su masnice pokrivene
Moje su oči umorne
Moje su uspomene vezane za misli o mučenju

Molim te
Ne želim ništa više saznati, samo mi reci
Reci mi molim te da je gotovo,
Obriši mi šminku ali reci da sam lijepa
Spusti se i zagrli me

Prospi riječi i mojoj kosi vrati sjaj
Zauvijek ćemo se sjećati
Molim te reci mi
Da ćemo se zauvijek sjećati








Šutnja

Izdala bi te
Kad bi mogla prešutjeti, kad bi mogla biti tiho
Stavljaju prst na usne i
Deru se da moram biti tiho
Pa već sam se opekla na ledene osjećaje
Već sam se opekla na mržnju
Navikla sam da nije sve u redu

Provlačimo šutnju otkad se znamo
Ne znam ni kako smo izdržali
Ni kako smo se gledali
Snagu sam crpila iz nade da će biti bolje
Već sam navikla na to da čekam
Nešto što ne postoji

Previše zamagljenih snova koje sam ostavila tamo u tvojem zagrljaju
I opet sam ti vjerovala bez obzira na to što sam u međuvremenu postala realna
Nekako si davao magiju u dosadan dan
Prekidao si svaki san
Zatvorio si mi oči riječima

SAD MISLIŠ DA JA TAKO LAKO ZABORAVLJAM
NISU SVI KAO TI
NE OKREĆU SVI OČIMA KAD ŽELE OSJETITI ROMANTIKU

Ne lažu neki da je krivo sve osim njih samih
Pa sve ionako počinje od mene
Ja se mrzim kao što sam mrzila i tebe
Onoliko koliko te volim
I koliko mi fališ
Toliko ne želim da budeš ovdje
Koliko te želim vidjeti toliko te želim zaboraviti

Želim da me voliš na normalan način
A ne da okrećeš očima
Kad se sjetiš mene
I kad mi okreneš ljubav na onaj besraman način
Kad mi protumačiš igru kao slamanje nevinosti
Kad me guraš u ljubav koju misliš da poznaješ

SAD MISLIŠ DA SE JA NE MUČIM
PA U PRAVU SI
MUČIŠ SE TI MISLEĆI O MENI