dijalozi

…život nije uvijek i isključivo sranje, život je lijep, mi smo ti koji posustajemo u njemu, nabadamo i padamo, lelujamo i tonemo, ma ja ga volim. Iako, umor mi sve više ubija vrijeme koje nestaje i odmiče i gle mene u ovim godinama (bez obzira što su meni uvijek najljepše). Hm…nisam ni ja nimalo drugačija od ostatka nacije lijepe naše, koja kada dođe u određene godine počne kaukulirati što je to ostvareno tijekom života jer to nas „kao“ određuje jesmo li uspješni ili ne. Kreće klasika, auto nemam, ko ga fućka ionak sam cjeli život na četiri kotača, brak nemam, to ionako izumire, klinci, eh…jbt ga, nemam, al' i kad sretnem vrtić dječurlije svi koda su moji. I tako krene, zbrajaš, oduzimaš, pa počneš i množit, ako imaš koga s kim, pa i sparivat, i eto đumbusa u trenu. Sad će krenut godišnji odmori, nebu niko cijepljen od onog dosadnjikavog: - joj ideš na more, joj kam ideš, pa s kim, pa blaaaaaa?! Sve se to stalno vrti u krug, a meni ionak svi vele kak imam super boju, joj sigurno sam već bila negdi. Jesam! Meni se ljepo vidi, a njih iskreno zaboli njonja. No, moram podijelit sa vama nešto, ne, ne, nije seks u pitanju, iako njega nikad dosta, ok stigle vrućine, pa suša zavladala. Kad već Vlada loše vlada nek nam priroda barem određuje pravila. Radi se o tome da sam ja još uvijek zaposlena, e aloooo, u današnje vrijeme, nije to mala stvar. I tako…ode dijalog u monolog, ko ga šiša, ma život je lijep.