dijalozi
03.08.2013., subota
Milica i Milo Sve dileme o postojanju ljubavi na prvi pogled, s ovom ljubavi nestale su, jer upravo to je bila ljubav na prvu, o snazi želje i strasti da i ne pričam. Malo se takvih ljubavi desi, ljubav tako duboka, topla i iskrena, ljubav koja širi svoju auru i jednostavno raste i raste... Milica, u svojim najboljim godinama, vedrim je izgledom i stalnom željom uvijek nanovo budila onu naivnu mladost u sebi. Milica nije bila ne'ko 'ko svojom ljepotom obara s nogu, ali imala je ono nešto, ono nešto neuhvatljivo i slatko, pomalo misteriozno, a opet tako prokleto jednostavno i uobičajeno. Upoznavši Milu, onako sasvim slučajno, ničim izazvano, kako to u svim pričama biva, Milica je bila opčinjena njime. Kako ne bi odskakali od ostatka današnjeg modernog svijeta virtualnih društvenih mreža, svoju komunikaciju sveli su na druženja kroz silinu chatova i messengera. Doslovce su svakodnevno bili spojeni nevidljivom niti ljubavi koja ih je sve više vezivala, sve više tažila i napokon dobila svoj prvi susret koji je nakon toliko dana i noći, toliko razgovora i ispisanih poruka bio neizbježan. Milo je bio pojava, onako snažan i velik, a kožnjak na njemu samo je pojačao dojam snage i sigurnosti nekoga 'ko zna što želi. Milica onako crvena i orošena od siline uzbuđenja, želje i strasti da osjeti tu čvrstinu i toplinu Mile, samo je tražila Milinu potvrdu da se radi o trenucima kada će svoju ljubav smjestiti u ljubavno gnijezdo, uživajući u spajanju u kojem će postati jedno. Milo je mazio Milicu, budio osjećaje za koje nije ni znala koliko su snažni, nije bila svjesna koliko je osjetljiva, podatna i željna. Od tog trena Milo je toliko snažno i duboko usadio svoju ljubav u Milicu, dajući njihovoj ljubavi jednu novu dimenziju. Milica je bila potpuno ispunjena, ispunjena Milom koji ju je poveo na put kroz cvjetne livade okupane najfinijim mirisima, mekim oblacima i nebeskim prostranstvima. I tako Milica živi u iščekivanju svakog novog susreta sa sve većom vatrom strasti koju Milo svaki puta nanovo gasi i istodobno rasplamsava, topeći se jedno u drugom u ljubavnoj ekstazi. Trenutak postaje vječnost, a vječnost trenutak, sjedinjeni tako sami na ovome svijetu, jer jedino njihova ljubav čini se živom. |
