dijalozi
06.04.2012., petak
Čar života Znam, priličio bi post u nekom blagdanskom duhu jer Uskrs je najveći i najvažniji kršćanski blagdan. Trebali bi barem kroz dijalog iznijeti vlastite stavove, iste ili različite, viđenje stvari iz različitih kutaka uma. No, umorih se i dušom i tijelom  , stoga neću filozofirat o nečemu što može i ne mora biti jer trenutno će biti baš onako kako i jest. Želim vam sretne uskršnje blagdane, ali i svakog dana obilje zdravlja, radosti i nade začinjene ljubavlju, a svoju ljubav podijelit ću s vama kroz ovu kratku priču… ……Nemirno sam pogledavala na sat, no kazaljke kao da su stale, a ja sam još uvijek sjedila u parku pokrivenom velom zlaćanog jesenjeg lišća i razmišljala o njemu, o nama. Iako su se naši životi činili različitim svjetovima nadopunjavali smo jedno drugo u svemu. Spontano, slušajući smijeh zaigrane djece u parku donijela sam odluku, odlučila sam ga upoznati. Nedugo zatim dogovorili smo se da nakon puno provedenog vremena u bezbroj ispisanih slova, poruka i riječi pogledamo jedno drugome u oči. Bila sam nervozna, ali kada je došao osmjeh na njegovu licu i opuštena atmosfera ohrabrile su me i odagnale sve moje strahove o tome kako mu se neću dopasti. Ne, nikada nisam ni sumnjala da bi me mogao razočarati, bez obzira na njegovu prošlost i dijete iz propalog braka. Prepustila sam se i dopustila da me upozna onakvu kakva jesam sa svim mojim nedostacima, manama i vrlinama. Njegove oči prozor su kroz koji sam mogla zaviriti u čistu i neiskvarenu dušu, dušu koja je bila prepuna emocija. Razmjenjivali smo priče i upoznavali se, čas uz glasno smijanje, čas uz tihe riječi i nježne poglede. Bez obzira što nisam osjećala glad naručili smo zapečene štrukle, jer u njegovom društvu i najjednostavnija hrana bila je prava poslastica. Nekoliko čaša vina dodatno nas je opustila i sada se već činilo kao da se znamo godinama. Vrijeme je nemilosrdno letjelo i skoro je bila ponoć, lica su nam pokazivala tugu zbog kraja jednog predivnog dana i zajednički provedenih trenutaka. Poput pravog kavalira ponudio mi je da prespavam kod njega što nikako nisam mogla, a ni željela odbiti. Stigavši do stana još smo bili duboko u priči o prelijepo provedenoj večeri i druženju. Silno sam željela da taj trenutak još traje, traje i nikad se ne prekine. Predložio je da spavam u njegovoj sobi na što mi je srce još brže zakucalo od uzbuđenja, ali prije nego sam i odlučila s osmjehom na usnama ušli smo u sobu. Rumenilo mi je oblilo lice u strahu hoće li pomisliti da sam laka žena koja tek tako ulazi u muškarčev krevet. Od svih tih razmišljanja nisam ni primijetila, a onda sam zadrhtala od nježnog dodira njegovih prstiju koji su potražili moje i lagano me dodirivali. Sve me je to zbunilo i nisam se dobro ni snašla, a njegove usne našle su se na mojima. Nepomično sam čekala daljnji slijed njegovih pokreta, a onda sam zanesena strašću prihvatila igru njegovih senzualnih usana. Osjetila sam blagu vrtoglavicu, a toplina se proširila cijelim mojim tijelom. Nisam imala snage prekidati trenutak za kojim sam toliko dugo čeznula i o kojem sam toliko dugo sanjala, a san se pretvorio u stvarnost. Usne su nam se spajale divljom strasti, a jezici se isprepleli, dok su mu prsti vješto mazili moj vrat. Gledao me je u oči dubokim pogledom u kojem sam mogla vidjeti želju, želju da postanemo jedno. Bujica strasti nas je ponijela i sobom su odjekivali samo uzdasi zadovoljstva kao najljepše melodije ljubavi i tjelesnog užitka koji opijaju dušu. Miris ljubavnih sokova ponosno je bio na našim tijelima kao svjedok jednog ostvarenog sna koji će zauvijek ostati u našim srcima. Ostali smo ležati isprepletenih tijela na krevetu koji je bio utočište naše ljubavi. Tiho je usnuo, a njegovo lice odavalo je mirnoću i spokoj. Promatrajući ga tako bojala sam se zatvoriti oči u strahu da sve ovo ne nestane, ali toplina njegova zagrljaja davala mi je sigurnost. Ni sama ne znam kako i kada sam zaplovila u carstvo snova premorena slatkim umorom……. |
