dijalozi

Pravo na smrt jedino je pravo za koje sa stopostotnom sigurnošću možemo reći da ćemo ga ostvariti (naravno, uz pretpostavku da smo ostvarili pravo na život, koliko god on trajao)... Međutim, u ovom postu je riječ o pravu čovjeka da oduzme svoj život, odnosno da to traži od drugih ako on sam nije sposoban, a to želi, prvenstveno iz razloga da okonča vlastitu nepodnošljivu patnju. Riječ je, dakle o eutanaziji... Osobno smatram da nema nikakvih moralnih zapreka da se eutanazija legalizira, baš suprotno, nitko nema pravo braniti ubojstvo iz milosrđa, naročito ne u ovakvom licemjernom društvu u kojem se glorificira ubojstvo u interesu obrane opstojnosti zla zvanog država... No dobro, ovaj post proizašao je iz dijaloga između moje ljubavi i mene i u tom obliku ga objavljujem... Ona je u dijalogu X, a ja Y (kad sam izabrao slova X i Y da nas predstavljaju u ovom dijalogu, a koje sam kao takve izvukao iz oznaka za muške i ženske kromosome koji određuju spol, rekla mi je da sam ograničen, he he, kao ne mogu smislit ništa kreativnije, i složio sam se s njom, a ona je tada iz principa odbila biti kreativna, pa su X i Y opstali, he he)...

Y: Jel podržavaš eutanaziju?

X: Ne.

Y: Zašto ne?

X: Zato što gledajući s osobne razine, nema te boli kojom bi nekoga mogla prisiliti da mi oduzme život zbog moje sebičnosti i učinila ga ubojicom makar bio najopravdaniji razlog, a isto to ne bih voljela da netko traži od mene, jer treba s time poslije znat živjet.

Y: To sad kažeš, pitao bih te kad bi patila. Ali dobro. Znači ne vjeruješ u ubojstvo iz milosrđa kao nešto dobro?

X: Ne volim milosrđe uopće kao takvo.

Y: Ako ljudi imaju pravo na život, imaju i pravo na smrt.

X: I dobiju ga, kad tad. Još nitko nije bio uskraćen za svoje pravo na smrt i ostao za sjeme.

Y: Znaš na kaj mislim, imaju pravo odlučiti kako će i kada umrijeti, i imaju pravo od drugih tražiti da im oduzmu život, ako to žele.

X: Imaju, ali samo ako to učine sami, a ne da traže od drugih. Bi li ti mene utamanio da to tražim od tebe?

Y: Da, ubio bih te ako bi me to tražila i ako ne bi bilo druge mogućnosti da okončaš nepodnošljivu patnju.

X: Ja tebe ne bih, ni kad bi me tražio.

Y: To znači da me ne voliš, već da voliš samo sebe.

X: To znači da te jaaaaaako volim. Opet ona sebičnost. Nisi li rekao da je ona neka vrst pokazatelja ljubavi.

Y: Jest, ali sad ne govorim o toj vrsti sebičnosti koja je kao takva pozitivna. Govorim o tome kako me ne bi ubila samo iz razloga da ne ostaneš bez mene, pustila bi me da patim i ostanem živ samo da budem s tobom, a to je posesivnost, a ne ljubav.

X: Ok, onda bih te ubila iz ljubavi, a kako ne bih mogla živjeti bez tebe iz posesivnosti bih ubila sebe.

Y: Romeo i Julija je najgluplja Šekspirova drama koja uopće ne govori o ljubavi već o posjedovanju.

X: Vidiš samo svoje asocijacije, a nisi primjetio moju iskrenu ljubav prema tebi i tugu zbog koje ne bih mogla živjet bez tebe. Zajebi Romea i Juliju.

Y: Bez obzira na tugu koju bi proživjela, ako me stvarno voliš ubila bi me kad bih to tražio, znajući da mi tako skraćuješ patnju, da mi činiš milost. Osim toga, niti ne bi živjela u tuzi jer si napravila ono što je tvoja ljubav htjela. Zanima me zakaj mi nisi rekla da ja tebe ne volim ako te tražim da me ubiješ, kad sam ti rekao da ti mene ne voliš ako me ne bi ubila kad bih te to tražio?

X: Zato što me to tražiš jer me voliš i znaš da ja tebe volim pa smatraš da ću tebi za ljubav učiniti sve, pa čak ti i oduzet život. No kad su ljudi u boli sumnjam da uopće razmišljaju o ljubavi, traže samo spas.

Y: Tako je, u tom i jest stvar, spas od patnje, zašto trpiti neizdrživu patnju, nema ništa besmislenije od toga, a smrt je spas. I to jest krajnja sebičnost onoga tko pati, ali i ima svako pravo na nju, dok je čin milosrđa onoga tko mu okonča patnju krajnja nesebičnost. I tko je moralno u boljem položaju u ovakvom slučaju? Ja kažem ubojica. A ako osoba odbije taj čin milosrđa to čini iz iste krajnje sebičnosti kao i patnik koji želi smrt, da bi izbjegao patnju kao posljedicu svog čina.

X: Pa, u principu je to tako, jer patnik je u poziciji donošenja odluke hoće li ili neće počinit eutanaziju, jer ako traži da ga se ubije znači da je već donio odluku da to želi.

Y: Da, i na to ima pravo, ima pravo umrijeti ako želi, i ima pravo tražiti da ga drugi ubiju, naravno o drugima ovisi da li će to učiniti, ali stvar je u tome da to nitko nema pravo zakonom braniti.