god was never on your side

22.02.2013., petak

Nisam plakao nisam suze pustio svijet se rusio dobro sam se drzao nisam plakao nisam htio da me gledas slomljenog htio sam da mislis da mi je svejedno da mi je svejedno

stojim u nekoj tami. u nekom snu. u nekoj daljini. osjecam prazninu. svjetlo nikada nece doci. svjetlo ne postoji. stojim u nekoj tami. bez griznje savjesti. napravila sam taj potez. ne ocekujem sazaljenje. ne ocekujem pomoc. samo i dalje osjecam neku prazninu. moja duza je otisla. moja dusa je mrtva. moji ispadi. sada su nestali. moje dobro je nestalo. samo je zlo ostalo. moj izvor se je osusio. cekam one natopljene oblake. da natope i dopune ovu moju prazninu u meni. nestalu dusu. ne trebam ju vise. vise ne. napustila me je. mrtva je. sto ocekivati? cije sazaljenje? kome sad vjerovati? osjecaji su napusteni. sve je mrtvo. sve je hladno. ta tama. to je sreca. dosli su. supustili su se. nastavili su sa svojom pjesmom. nastavili su sa svojim plesom. zacarali su ovaj svijet. ovu moju srecu. zarobili moje misli. nastavili smo upijati ovu bol. ovu krv. zivjeti sretnije bez imalo suza. zivjeti u vjecnoj tami i sreci. vjecno zivjeti u pjesmi. vjecno zivjeti u plesu. sada sam i ja neko bice. sada i ja zivim u netkome. netko postoji i samnom. vucemo se za rukave. mi smo samo dva stvorenja. stvorenja koja se nikad nece izvuci iz pakla. vjecno cemo zivjet. vjecno u tami. vjecno dolje u dubini. vjecno u sreci. sve postoji. nista ne bude nestalo. nista nam ne bude falilo. nitko i nista nas vise nece slomit. nista nece razdvojit. nadahnuti smo. nadahnuti necim nestvarnim.

all this time I can't believe I couldn't see
kept in the dark but you were there in front of me
I’ve been sleeping a thousand years it seems
got to open my eyes to everything
Without a thought, without a voice, without a soul
don't let me die here
there must be something more
bring me to life



Nisam plakao nisam suze pustio svijet se rusio dobro sam se drzao nisam plakao nisam htio da me gledas slomljenog htio sam da mislis da mi je svejedno da mi je svejedno

stojim u nekoj tami. u nekom snu. u nekoj daljini. osjecam prazninu. svjetlo nikada nece doci. svjetlo ne postoji. stojim u nekoj tami. bez griznje savjesti. napravila sam taj potez. ne ocekujem sazaljenje. ne ocekujem pomoc. samo i dalje osjecam neku prazninu. moja duza je otisla. moja dusa je mrtva. moji ispadi. sada su nestali. moje dobro je nestalo. samo je zlo ostalo. moj izvor se je osusio. cekam one natopljene oblake. da natope i dopune ovu moju prazninu u meni. nestalu dusu. ne trebam ju vise. vise ne. napustila me je. mrtva je. sto ocekivati? cije sazaljenje? kome sad vjerovati? osjecaji su napusteni. sve je mrtvo. sve je hladno. ta tama. to je sreca. dosli su. supustili su se. nastavili su sa svojom pjesmom. nastavili su sa svojim plesom. zacarali su ovaj svijet. ovu moju srecu. zarobili moje misli. nastavili smo upijati ovu bol. ovu krv. zivjeti sretnije bez imalo suza. zivjeti u vjecnoj tami i sreci. vjecno zivjeti u pjesmi. vjecno zivjeti u plesu. sada sam i ja neko bice. sada i ja zivim u netkome. netko postoji i samnom. vucemo se za rukave. mi smo samo dva stvorenja. stvorenja koja se nikad nece izvuci iz pakla. vjecno cemo zivjet. vjecno u tami. vjecno dolje u dubini. vjecno u sreci. sve postoji. nista ne bude nestalo. nista nam ne bude falilo. nitko i nista nas vise nece slomit. nista nece razdvojit. nadahnuti smo. nadahnuti necim nestvarnim.

all this time I can't believe I couldn't see
kept in the dark but you were there in front of me
I’ve been sleeping a thousand years it seems
got to open my eyes to everything
Without a thought, without a voice, without a soul
don't let me die here
there must be something more
bring me to life



07.02.2013., četvrtak

mama take this badge from me I can't use it anymore it's getting dark too dark to see feels like I'm knockin' on heaven's door

sjedim u mracnoj sobi. u mracnom kutu. skupilo se toliko toga u meni. sve se je natopilo. nisam mogla suzdrzat. tekla je jedna za drugom. srce mi se slomilo. malo po malo. nije bilo te snage. samo se je sve odjednom srusilo. taj san. taj trud. palila sam cigaretu za cigaretom. samo da se malo smirim. samo da ne histeriziram. samo da panika opet ne dodje. pokusavam se sabrati na tren. ali jos ne ide. jos samo malo. jos mi treba taj kut. samo da dodjem k sebi. jos koju minutu. sad mi je ovo najbolje mjesto. tu se osjecam ugodno. u tom mraku. u toj tuzi. bude ova noc prosla. budem s vremenom bolje. nikad necu zaboravit. oziljci su jos toliko svjezi. sve me jos boli. mislila sam da sanjam. mislila sam da ce to sve proci. sada supustam pogled. ponovo. jednostavno me je sve pregazilo. tesko mi je sve zaboravit i odbaciti samo tako. samo zelim da to sve prodje. da sve to prestane. zelim da taj ruzan san prestane. samo da nestane. zasto ovaj zivot nije film? da stisnem pauzu. da prepravim svaku losu scenu. sve je postalo toliko lose. kao da nema izlaza. kao da sam zarobljena.



noćas je moja tuga
poprimila ljudski oblik
otvorio sam oči
ispred sebe ugledao svoj lik
pružio sam si ruku
i rekao, hajde
vrijeme je da se krene

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.