god was never on your side

31.10.2011., ponedjeljak

ja sam stvarno umoran i spava mi se gadno ja sam stvarno umoran i osjecam se jadno ja sam stvarno umoran i pusti me da spavam

ovo je moje vrijeme. nešto što je zaista po mome. vrijedno je spomena. lijepo sjećanje. novo iskustvo. novi poraz. svaki dan novi početak. nova suza. ima nešto što nas zaista boli. nešto nas zaista tišti i kopča. nešto zbog čega stojimo i dalje nepomičnno. netko nas truje. lažu nas. daju nam lažne nade. sve će bit bolje jednog dana. kojeg točno? milijun je stepenica do sreće a jedna jednia samo do dna. uzdižem se visiko. negdje gdje me nitko zaista ne vidi i ne primjećuje. možda je ovako i bolje. tu gdje sam sama. tamo gdje je ljubav strani pojam. zagrljaj i poljubac ne postoji. zaista bolno. zaista i opuštajuće. bezosjećajno derište? o da to sam ja. da to su te godine. ali kako ne primjetiti sve te probleme. "ja sam osto/la normalan/a!" možda i jesi samo sebi normalan/a. ne meni nisi normalan/a. da se vratimo toj subotnjoj noći (inače je to bio 29.10.). točno ta subota. malo sam si svi zoran bili (kojih 4 i pol minute). ne želim u detalje tko, šta i gdje. ne sjećam se kada sam imala potupnu ispunjenost. ispunjenost sreće i energije. toliko toga. ali sjećanje samo ostaje. nešto je ostavilo traga na meni. promjene su došle. nova vremena. zašto se svi daju lako nagovorit na nešto? zašto svi rade protiv svoje volje? sada imam opet one svoje ispade (mislim da bijesa). zašto to nije ovakvo ili onakvo? ljudi su glupi sami po sebi. pogotovo ovdje na našim prostorima. previše ušminkanih ljudi šeće ovim svijetom. "tko visoko leti, nisko pada!" može se reć istinito. volim gledat takve osobe koje na kraju ispadnu najveće govno. previše oćekujemo od drugih. znamo i sami da se neki naši snovi nikada neće ostvarit. ali neka to ostanu samo snovi. ušmikani ljudi vjerujte mi i ja malo crno (točnije naranđasto) zlo nešto vrijedim. pozivam sve dobre duše da ne padaju na tu razinu. nedajte se nagovorit na ikakva sranja (da nešt napravite što nije dio vas i ako ne želite kajanje neki dio svog života). no na greškama se uči pa mi je tak svejedno šta ćete radit. vaša volja. moja je samo rijeć. ali ne i dobro djelo. tu samo samo radi sebe. radi svega što sam učinila loše. to je sada iza mene. idem dalje svojim putem (kao što ste vidjeli u prethodno nekoliko tekstova) onim nekim svojim prepoznatljivim stilom (ustvari nemam neki stil ugl. furam nešt sasvim deseto nešto svoje). ali ja sam i dalje svoja. ono što sam nekad bila. to sam vjerojatno i sad. ali malim djelom u nekim stvarima. vodim svoj život u neki smjer kretanja. neki put koji možda dobar. možda i nije. zašto svi moraju imat neki cilj u životu? ne mora. netko voli planirat svoj život unaprijed. zato možda imaju neke ciljeve u životu. ja ne volim planirat ništa. ništa ne ispadne kako treba. jednostavno pustim sve nek ide pa kak ispadne ispadne.

Uzalud sunce sja
Kad mi u srcu padaju kiše
Nebo ne vidim od oblaka
Otkad tebe nemam više
Uzalud sunce sja
Kad je oko mene samo noć
Ti bi mogla donijeti jutro, al` nećeš doć`

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.