god was never on your side

03.08.2011., srijeda

idi idi nesanice da ne vidim tvoje lice

pronađeš se. pronalaziš se svugdje. i onda ugledaš samo ono. prazan papir na kojem ništa ne piše. prazan svijet bez boja. samo se stvori jedan dječak koji ti se smješi. dječak velikih zelenih očiju, crvene kose. kao da ste ga vidjeli već negdje. obična plava traper jakna i hlače. mislim da je sad papir bio nacrtan. da je svjet dobio boje u smješku. mislim da razvuko svoj osmjeh. nikad nisam vidjela da oči toliko mogu govorit. dao mi je upute da je sada gotovo i da se moram dignut i probudit. i znatno nestane. neznam gdje je ni šta radi. neznam mu ni ime. nisam mu se stigla zahvalit. samo je nestalo.

Can we pretend that airplanes
In the night sky
Are like shooting stars
I could really use a wish right now (wish right now, wish right now)


nakon nekog vremena shvatiš da je to bilo samo neko stanje. ono stanje gdje si bez svjesti i pojavi ti se neki izmišljeni lik (u mome slučaju) koji ti samo daje do zanja da si još ovdje i da nam još mnogo trebaš. možda pričam budalaštine ali nisu. samo želim reć da ljudi nisu glupi ni ludi kad su u nesvjesti ili u komi pričali s nekim ili vidjeli nekoga. možda je netko nešto preživjeo. ali nemora to uvijek bit. samo bi voljela da ne smatrate ljude čudacima po nečemu. možda jesmo čudaci, ali svatko na svoj poseban naćin.

Fear of the dark, fear of the dark
I have a constant fear, thought you heard
Fear of the dark, fear of the dark
I have a phobia that someone's always there

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.