Do prošlog ljeta, britanska SF serija "Doctor Who" za mene je bila poput književnih klasika – nekaj za kaj sam čuo al zapravo nemam pojma o čem se radi. No, frendovi DVDji pobrinuli su se da ispravim tu kardinalnu pogrešku svog TV obrazovanja.
U pitanju je jedna od najdugovječnijih – ako ne i najdugovječnija, dodao bi Denis – SF serija uopće, po starosti tu negdje sa "Zvjezdanim stazama". Teško ju je točno usporedit sa bilo čim jer - ko i sve fakat zanimljive SF serije – prelazi puko kopiranje klišeja i stvara neki svoj prepoznatljivi štih. Radnja se vrti oko Doktora iz naslova koji putuje kroz prostor i vrijeme spašavajući Zemlju od raznoraznih kreatura: živuće plastike, vukodlaka, ljudožderskih sjena i genetički modificiranih elijena zatvorenih u expresso lonac i naoružanih otčepljivaćem lavaboa. Za ove zadnje me uvjeravaju da su strašni. Oh, i Doktorov brod je maskiran u telefonsku govornicu iz 1950ih.
Zvuči glupo? A pa nije.
Ono kaj sam reko da nemrem seriju sa ničim usporedit? Zapravo mogu. Svi volimo "Crvenog patuljka", jel? Ta serija je sva u slapstick humoru i zajebanciji al, na kraju dana, ima u "Patuljku" i čist pristojnog SF materijala a bogami i akcije. I sad rastegnite to na 45 minuta, dodajte još akcije, pokoju zgodnu žensku i hrpe nevinih žrtava i dobili ste "Doctora Whoa": seriju koja je istodobno i djetinjarija i ozbiljni SF i space opera i parodija space opere. Elijenske vojske marširaju na Zemlju u letećim tanjurima, likovi putuju kroz vrijeme u avanture koje počinju nakon kaj su završile, ljudi se kloniraju, znanstvenici lude, svijetovi propadaju a onda se još malo putuje kroz vrijeme pa se to sve nekak skocka do kraja sezone. Isti onaj engleski duh crnog humora i ekscentričnosti koji je stvorio "Crvenog patuljka" i "Vodič kroz galaksiju za autostopere" odgovoran je i za "Doctora Whoa".
U svemu tome, ova serija uspijeva izazvat neograničeno veselje svojim čistim eskapizmom, istim onim koji sam osjetil kad sam prvi put pogledal "Star Warse" ili zaigrao "Dungeons & Dragons". to je onaj filing di znate kak stvari koje vidite zapravo opće nemaju smisla no sve je tak kul i nabrijano i svi se tolko zabavljaju da vam to prestane bit bitno i možete se sam smijat i navijat da heroji razbiju negativce.
Tome pomaže i kaj je glavni junak uberštreber. On je taj koji se najviše nabrijava na svemir kojim putuje, beskonačno fasciniran elijenskom znanošću, kulturama, rasama i tehnologijom. Putem on, naravno, stalno upada u nevolje no, poput kozmičkog MacGyvera, sve ih rješava improvizacijom i svojim neograničenim znanjem.
Na koncu, vrijedi nekaj reći i o verziji serije koju gledam. Iako "Doctor Who" postoji već skoro pola stoljeća, jedine četiri sezone koje sam ja gledao su one nastale tijekom zadnjih pet godina. Britanski producent Russell T Davies je 2005. odlučio podići seriju iz kome u kojoj je ležala zadnjih 15ak godina. Slično Ronaldu D. Mooreu u novoj "Galaktici" i Davies je bio inspiriran starom serijom i odlučio snimiti novu na način da sadrži dovoljno prepoznatljivih elemenata za ljubitelje serijala a opet da fino uvede novu publiku u jednu dugu, dugu SF sagu.
Davies je fantastično napravio svoj posao – serija iz sezone u sezonu postaje sve bolja - iako je kao i Lucas, ujedno i sam sebi zna biti najgori protivnik kad krene pisati scenarije. No čak i tako, loša epizoda "Doctora Whoa" je kilometrima zabavnija od prosjeka stvari koje vidim na telki.
A kad je epizoda dobra… Onda to znače da je scenarist vjerojatno ludi genije Stephen Moffat – autor britanske humorističke serije "Couplings" – čiji su briljantno bizantinski scenariji u epizodama poput "Blink" i "Lady in the Fireplace" poput mađioničarskog trika za kojeg ste totalno sigurni kako ne može fizički uspjeti ali nekak svaki put ipak upali. Zato se i nabrijavam na petu sezonu serije gdje bi Moffat trebao preuzeti Daviesovo mjesto kao izvršni producent i glavni scenarist.
Po meni, "Doctor Who" je daleko najzabavnija eskapistička SF serija koja se trenutno vrti na telki – doslovno, jer ga možete ulovit na HRT-u subotom ujutro. Pa sad, ko voli, nek izvoli.
(GNN)
|
"For every day there is a night; for every world an underworld. And for every hero there's... this guy."