oluja u kahlici

Priče za valentinofo! Za moju Izgubljenu. koju. jako. voolim. Živjela jednom davno jedna djevojka. Čudnog ali posebnog imena – Izgubljena. Postojao je i jedan dječak. Drugačiji, ali time posebniji od drugih – Kuvajt. Izgubljena je svoje vrijeme provodila perući veš na jezeru Bodom. I tako jednoga dana Kuvajt lutajući šumom naiđe na to jezero. Sav znojan i iscrpljen od velike vrućine odluči se okupati u jezeru. Na istom mjestu u isto vrijeme Izgubljena je prala veš. Kuvajt gol skoči u jezero, a Izgubljenoj zastane dah. Očarana njegovom ljepotom gola skoči u jezero i počne glumiti da se utapa. Kad je Kuvajt ugledao Izgubljenu i veš koji je ležao na obali, onesvijesti se od besprijekorne čistoće i bjeline njenog veša. I potonuo je na dno. A Izgubljenu je pojeo krokodil. Bila je to besprijekorna ljubaf! Kraj. Za Lorenicu i njenu crvenu ružu (nadam se da ju nisi bacila u košš) Enu i Alexa je poznavala cijela šuma. Svojim prekrasnim glasovima budili su šumu i vračali život u nju. Nisu poznavali grad ni išta izvan šume. Za njih je priroda bila dom. Svaki su dan pjevali bez prestanka. Njihov bi glas probijao i najčvršće stijene. Bili su zaljubljeni. Na dan zaljubljenih, valentinovo, Alex je Eni otpjevao prekrasnu pjesmu. Ljubav nije potrošnja. Pjevao je tako jako da su ptice uginule. Planine se polomile. Sunce je nestalo. A Ena je naprosto umrla. Alex se nije mogao pomiriti s činjenicom da njegove voljene više nema. I tako je nastavio pjevati nadajući sa da će se ona vratit. Jednoga dana kad je pjevao, muha mu je uletjela u grlo i Alex se ugušio. Bila je to nepotrošna ljubaf! Kraj. Za Janju i Ribara. Janja uživaj! U skrivenom dvorcu Živjela je zatočena princeza Janje. Čudnog li imena, kažu svi. Bila je prekrasna i u nju su se zaljubile sve životinje u šumi. Pa tako i jedna Riba. Dobra vila je Ribi poklonila moć letenja. I tako je Riba mogao letjeti. Iskoristio je Riba svoju moć i odletio do princezinog dvorca, ne znajući da dvorac čuva opasan zmaj. Kad je Riba ugledao Janje kako nevino spava, krene prema prozoru da je poljubi. Kad zmaj kihne i zapali Ribu. Riba je uginuo, a princeza je umrla od tuge nadajući se da će njezin dragi doći. Bila je to zabranjena ljubaf! Kraj. Za moju Eričče i njenog princa za ružičastom konju, Ivicu. Eureka, božica ljepote i dobrote. Njeno je srce želio osvojiti svatko, ali ona ga je čuvala za samo jednog i jedinog boga. Ponude da uzmu njenu ruku dolazile od moćnih bogova, ali Eureka nije posustajala, već je slušala svoje srce. Za nju je postojao samo on. Ivekolo – jedan od najslabijih bogova, bez imalo moći. Eureki to nije bilo važno. Ivekolo je osjećao isto što i Eureka prema njemu, ali bojeći se odbijanja ako je zaprosi, Ivekolo je nestao sa lica zemlje. Eureka si je iskopala oči, jer nije željela više gledati svijet ako njega nema. Kad si je iskopala oči, dobila je infekciju, jer je koristila nečistu vilicu i od infekcije je umrla. Bila je to prava ljubaf. Kraj. Nisam pisala priče baš o svima. Sorite ljudi, al te priče sam već napisala u školi pa mi je bilo lakše, posle više nisam imala inspiracije. Nadam se da se niko nije uvrijedil. Dajanče, kad si več tak bila uzbuđena kaj bum napisala priče, inače ne bi, al tebi za ljubaff, evo.

- 18:49 - točka. (23) - još jedna točka. - #