~ Welcome to Glupača's world :)
Kronike Vokićgrada, poglavlje I.
|
13:45 – Luna i Glupača našle su se ispred škole. Pet minuta su se gledale, kad Glupača upita : “Misliš li isto što i ja?“ „Naravno!“- Luna će. Okrenu se i odu. 1. sat – Luna i Glupača su na kavi u kkz-u (objašnjenje: 1. sat je etika, a žena ima poprilično iritantan glas pa su zaključile da je kava bolja opcija). Sjede i tračaju, kad Luni zazvoni mobitel i ona odlazi van pošto u kafiću nema signala. Glupača ostaje sama sa svojim dubokoumnim mislima. Pogleda prema vratima i ugleda Lunu kako trči vrišteći da će napokon na Rock Akademiju! Jeeeee!!! Ali ne, vlasnica kafića s luđačkim pogledom juri prema nama i dere se na Lunu kako ovo nije trkalište nego kafić. Baš dobro da je rekla, jer to ne bi same zaključile da ga jebeš (naputak: vlasnica mrzi Lunu otkad je okrenula stol i sve isprolijevala i porazbijala). Premjeste se za kompjutere. I dok se dopisuju s ostalim bićima koja nemaju život već ga provode na chat-u, vlasnica ih kao i obično strelja pogledom jer joj nabijaju račun. Nekako, ne znam kako, sjete se Glupača i Luna da imaju 2. sat i da bi bilo pristojno da se pojave. Onako, reda radi.  2. sat – Psihologija. Ajme majko. Žena utrčava u razred 10 minuta kasnije kao i obično i to s uvijek nekim novim glupim pitanjem, a bi ovaj put bilo: „I, kako ste?“ Glupača i Luna promrmljaše u isti glas: „Mmmm…“ Vrijeme prolazi takvom brzinom da očajnički pokušavam pronaći nešto što bi me održalo na životu pa makar to bilo brojanje ptica u letu, grana na stablu i slično.  Luna nepomično i tupog pogleda bulji u knjigu pa je malo gurnem da provjerim je li živa. Je. Dobro je.3. sat – Deutsch. Ich möchte storben.  Luna schläft.  ODMOR – Pušimo na klupici.  4. sat – Engleski. Jebeš engleski. Raska je ionako slijepa, gluha i senilna pa neće ni primijetiti da nas nema, kao ni pola razreda. Pušimo u wc-u (naputak: vidi post „Oda Pljugi“). Luna sjedi na podu i igra se s kantom za smeće. Glupača čuva stražu i pije sokić od naranče (iako, sudeći po okusu, unutra je sve samo ne naranča, ali što drugo očekivati od nečeg što košta 3 kn). 5. sat – Sociologija. Ista žena koja predaje i etiku. Izbjegneš je 1. sat, kad eto nje 7. sat!  Hip, hip, hurray! Shvati da nemamo knjigu i krene prema dnevniku da nam da jedinice. I baš kad se spremala upisati jedinicu na klupu nam odnekud doleti knjiga. „Profesorice pa imamo knjigu!“- u glas će Luna i Glupača, prethodno namjestivši nevini pogled na anđeoskim im licima.  „Kako je ja nisam vidjela?“ „Slučajno sam stavila torbu na nju.“- odlučno ću. Uspjelo je. „Jesmo li što zaključile iz ovog?“-zapita Luna. „Da ćemo drugi put prije sata posudit od nekog knjigu?“- upitam. Gledamo se zbunjeno par minuta pa se okrenemo i nastavimo radit što smo i prije radile, dakle ništa. Žena u međuvremenu shvati da ju nitko ne doživljava pa krene ispitivat. Dobijemo 15 min da naučimo tekst. Luna se niti ne trudi izgledat kao da čita, a Glupača pokušava otvorit Snickers. Jebeno šuška pa već pomalo očajna pokušavam smisliti novi patent otvaranja. Shvatim da se žena cijelo vrijeme okreće i tupo gleda po razredu pa zaključim da mi treba nešto diskretnije. Uspjelo je. „Mmmmm…pfinjo…“- punih će usta Glupača. „Jel ti to jedeš za vrijeme sata?“- zadere se profa. Drin-drin. „Zvonilo je, nije više vaš sat.“- izvlačim se.6. sat – Hrvatski. I to ne jedan sat nego dva. BLOK sat hrvatskog. Ovo je specijalan događaj pa zahtjeva i više pisanja. Profesorica je Vila. Zašto Vila? Pa zato što vjeruje da su vile žive.  Mislim da čak i priča s njima. A tako i izgleda. Vila je žena pretpostavljam srednjih godina (s lica joj se da očitati samo mukotrpan rad i fasciniranost predmetom). Živi u duhu renesanse što nam toplo i savjetuje. Opsjednuta je hrvatskim i svime što pod to spada. E da, i dosadna je k'o sraćka. Ma koliko god se trudili i na čemu god bili glava će vam naglo past čim žena otvori usta. Ali to je ok, jer kako stara poslovica kaže „Najslađe je spavati na hrvatskom.“ Kako biste me što bolje shvatili, dopustite da vam pobliže dočaram atmosferu. Idemo redom:1. klupa, red do prozora: Luna čačka po vrhovima kose i komentira kako su ispucani. Glupača slika fotićem sebe, Lunu, profu, opet sebe, klupu, pod… Vila se dere. Luna čita poruku koja joj je upravo došla i priča samnom. Vila se opet dere. 2. klupa, red do prozora: Vana i Tina komentiraju kako se „Mačak u čizmama“ negdje prevodi kao i „Mačak sa šeširom“. Jebeno.3. klupa, red do prozora: Lena čačka po noktima. Čubice nema. 4. klupa, red do prozora: Slatkica se šminka i popravlja si frizuru. Hane nema. 5. i 6. klupa, red do prozora: Ne vidim im glave, pretpostavljam da spavaju. 1. klupa, srednji red: Dva bisera sudjeluju na lektiri!!!  Moja sućut! 2. klupa, srednji red: Stvarno mi je žao! 3. klupa, srednji red: Al' ne, stvaaarno mi je žao! 4. klupa, srednji red: Nemam riječi… 5. klupa, srednji red: Pre jadno…  1. klupa, red do zida: Neke dvije koje ni s kim ne pričaju. Zapravo, nisam sigurna dal' uopće pričaju. 2., 3., 4., 5. klupa, red do zida: Dečki su u dubokom snu il' ih uopće nema. Sad me shvaćate. BTW (za seljačine: by the way) dok vrijeme polako prolazi, a kosa mi sijedi, razmišljam je li bolje da počinim samoubojstvo bacivši se kroz prozor, da zamolim Lunu da me opali nečim tupim po zatiljku ili da jednostavno crkavam polako i bolno u agoniji.  Zvoni.7. sat – Hrvatski, drugi dio. Svi su već pomrli, a oni koji nekim slučajem nisu pate lagano u tišini. Moje plavo tijelo počinje se raspadati uz grozan smrad.  Posljednja želja: na grobu mi napišite „Svi vi koji imate bilo kakve veze s predmetom hrvatskog jezika, ODJEBITE OD MENE!!!“31. siječnja 2007., srijeda |
