|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
O MENI...
hmm...pa zovem se Matea
prezime znaju oni koji tribaju znat...
idem u 1.c razred ekonomske skole,
tako ako zavrsim sve 4godine bicu ekonomist...haha....
ako zavrsim te 4godine znam da necu nastavit sa ekonomijom...
zivim u Makarskoj, nije da se žalim ali mogla bi bit i bolje ode...hehe
volim: obitelj, svoje prijatelje, rukomet, setat po kiši, lito, zelenu
i ljubičastu boju, izlazit suboton vanka, kaktkad i malo popit...hmm...
volim laganu i tužnu muziku, nekad volim plakat onako bezveze kad sam sama u sobi,
volim se isto tako i smijat pogotovo glupim ljudima oko mene iako je
malo njih glupljih od mene...hehe... zatim volim spavat, puno...
obozavam citat knjige, pogotovo volim knjigu "Mi djeca s kolidvora Zoo" (
btw pročitajte tu knjigu ako već niste), volim životinje, isto tako bi jednom
volila imat psa i to aljaškog malamuta... i još mnogo toga...
ne volim: laži(na prvom mistu), dvolične ljude, umišljene osobe,
horore(bolje reć bojim ih se), školu, uciti, svađat se s ljudima
(iako priznajem nekada zna bit zabavno), tuci se s bratom, ljude koji ubijaju
životinje, ohole ljude, škrte ljude, ... ... ...
bojim se: kako sam već rekla horora, smrti tj. toga da cu umrit mlada..
uglavnom samo to dvoje...
nadam se: a da ce bit bolje općenito u svemu...
cilj: hmm... postat vegeterijanka tj. to znam da ocu ali mi mater jos neda,
kupit si psa naravno aljaškog malamuta, a e bilo bi lipo kad bi i skolu i faks završila,
... ... ...
DAKY
MARIJA
NINA
ĐOLENKA
LENDA
VEKIĆ, ANTUNOVIĆ I BAJA
PAULA
MALA JOSIPA
ZVONČICA
... ako sam nekoga zaboravila nek mi se javi... hihihi...
Dear Mr. President
P!nk
Dear Mr. President,
Come take a walk with me.
Let's pretend we're just two people and
You're not better than me.
I'd like to ask you some questions if we can speak honestly.
What do you feel when you see all the homeless on the street?
Who do you pray for at night before you go to sleep?
What do you feel when you look in the mirror?
Are you proud?
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye
And tell me why?
Dear Mr. President,
Were you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
How can you say
No child is left behind?
We're not dumb and we're not blind.
They're all sitting in your cells
While you pave the road to hell.
What kind of father would take his own daughter's rights away?
And what kind of father might hate his own daughter if she were gay?
I can only imagine what the first lady has to say
You've come a long way from whiskey and cocaine.
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye?
Let me tell you 'bout hard work
Minimum wage with a baby on the way
Let me tell you 'bout hard work
Rebuilding your house after the bombs took them away
Let me tell you 'bout hard work
Building a bed out of a cardboard box
Let me tell you 'bout hard work
Hard work
Hard work
You don't know nothing 'bout hard work
Hard work
Hard work
Oh
How do you sleep at night?
How do you walk with your head held high?
Dear Mr. President,
You'd never take a walk with me.
Would you?
Varalico
Colonia
Sve neprospavane noci
oprostit' ti necu moci
ni za brdo zlatnih dukata
valjda hoces da poludim
sta mi treba, da mi ljudi
kada prodjem pogled spustaju
I nakon svega opet lazes
da je sve to ljubav, kazes
reci cu ti sta me muci
ljubav te trebala vratit' kuci
Varalico, nek te druga ima
samo priznaj tu pred svima
da li si me ikad volio
varalico, siroka ti polja
sta je ceka ne zna ona
case tuge, noci muke
a nigdje tvoga ramena
Na krevetu bijelom, mekom
zaprlj'o si ruke grijehom
njene kose ti si raspleo
sad pogledaj u oci moje
to sto vidis, suza to je
ne sto moje srce voli
nego sto me dusa boli
You and me always and forever
The Wannadies
Always when we fight, I try to make you laugh
until everything's forgotten, I know you hate that
ba ba ra ra ba ba ba ba
ba ba ra ra ba ba ba ba
always when we fight, I kiss you once or twice
and everything's forgotten, I know you hate that
I love you Sunday sun, the week's not yet begun
and everything's quiet and it's always
you and me, always, and forever
you and me, always, and forever
ba ba ba ba ba
it was always, you and me, always
you tell me I'm a real man, and try to look impressed
not very convincing but you know I love it
then we watch TV, until we fall asleep
not very exciting, but it's you and
me and we'll, always, be together
you and me, always, and forever
ba ba ba ba ba
it was always, you and me, always, and forever
you and me, always, and forever
ba ba ba ba ba
it was always, you and me, always, and forever
ba ba ba ba ba
ba ra ra
Tog jutra probudila se jako rano. Padala je kiša. Dan je bio tmuran. Željela je otići prošetati iako je kiša padala. Brzo se umila, navukla je traperice, neku pamučnu majicu, čizme i krenula iz kuće. Željela je zaboraviti sve što joj se do sada dogodilo. Sve ono ružno odlučila je pustiti kiši da ispere.
Lagano je hodala pustim ulicama. No, to joj nije bilo dovoljno. Počela je trčati. Ponašala se poput malog djeteta. Skakala je u svaku lokvu vode. A bilo ih je doista puno. Već je cijela bila mokra. No, nije marila za tim. Imala je osjećaj da se ponovno rodila. Polako je počela susretati ljude na ulici. Svima se smiješila. Onda je ugledala jedan zaljubljeni par. Mislila je da će ju to rastužiti. Ipak prije samo nekoliko dana ju je ostavio dečko. No, ostala je sretna. I onda se sjetila da je danas valentinovo. E, to ju je malo rastužilo. Valentinovo je, a ona je sama. No, čemu da si sad samo zbog valentinova pokvari cijeli dan. Ne, to nije htjela. Odlučila se vratiti doma. I dalje vesela.
Napokon je stigla doma. Njena majka se iznenadila. Ipak, majka joj je mislila da ona još uvijek spava. Pa da, ona se nikada ovako rano nije ustala. Sjela je za stol. Doručkovala je. Nakon doručka nazvala je prijateljicu. Željela ju je pitati da odu u kino večeras. No, došlo je do izmjene plana. Ona i još nekoliko njenih prijateljica bile su pozvane na tulum u prijatelja iz razreda. Jedino joj je preostalo da nagovori roditelje. Ipak sutra je škola. Smišljala je govor. I napokon je odlučila pitat roditelje. Naravno, nije mogla reći da ide na tulum kod prijatelja. Onda ju roditelji sigurno ne bi pustili. Cijeli govor je zaboravila. Samo je upitala može li navečer na tulum kod prijateljice te da se neće dugo zadržati. I pustili su ju. Bila je jako sretna.
Oko četiri sata poslije podne našla se sa prijateljicama u parku. Dogovarale su se što će koja obući. Jedino što su se uspjele dogovori je to će se će se sve spremati kod nje. I onda su krenule kući.
Bilo je vjerojatno pola osam kad su u joj došle prijateljice da se spreme. Naravno kao i uvijek to spremanje je trajalo jako dugo. Već odavno su kasnile na tulum. No, ipak zvijezde dolaze na kraju. I onda nakon dva sata spremanja krenule su na tulum.
U prijateljevoj kući je bilo dosta ljudi. Gotovo cijela škola. Ušle su unutra. Svi su plesali. Gotovo nitko nije ni opazio da su one došle na tulum. No, to im nije smetalo. Popile su koje piće i pridružile se ostatku društva u plesanju. U početku je plesala sa prijateljicama, a onda s nekim jako slatkim dečkom. Nakon gotovo sat vremena plesanja bez prestanka ona je bila toliko mokra i bilo joj je jako vruće. Izašla je malo na zrak. Sijela je na stepenice. To joj je baš godilo. I sad je cijelo vrijeme mislila tko je uopće taj dečko s kojim je plesala. Nikad prije ga nije vidjela. A bio je tako sladak. Nakon nekog vremena. Netko ju je zagrlio sa leđa. Malo s preplašila. Onda se okrenula i ugledala njega, slatkog dečka s kojim je plesala. On je samo rekao: "Gdje si ti pobjegla?" Ona se nasmiješila i rekla:"Trebala sam malo zraka." Onda se on počeo smijati i rekao:"To si ostala bez daha kad si mene ugledala." Oboje su se nasmijali. I dosta dugo su se smijali.
Nakon nekog vremena su se prestali smijati. Pogledi su im se sreli. Onda je ona mislila da će sve biti kao u filmu. Tada ju je on trebao poljubiti. No, on se ustao i rekao:"Hoćemo li ići unutra?" Ona se iznenadila. Nije mogla vjerovati. Pa on ju uopće nije poljubio. Samo je klimnula glavom i ustala. Ušli su unutra. Plesali su. Ali to nije bilo kao na početku. Sada su se oboje čudnije ponašali. Jednostavno nisu mogli prestati na ono što se dogodilo na stepenicama. I opet su plesali. Onda je ona morala doma. Kada mu je napokon od one buke uspjela reći da mora doma vidjela je razočaranje na njegovom licu. A onda se iznenadila kad se on ponudio da ju otprati. Pristala je. Ipak imala je dosta za propješačiti, a kako je već kasno ionako bi ju bilo strah.
Pokupila je jaketu i krenula prema van. On ju je već čekao na stepenicama. Baš na onim stepenicama, gdje se ona nadala poljupcu. Lagano su hodali. Nije uopće mislila o tome da će zakasniti doma. Pričali su o svakakvim glupostima. On ju je čak pitao ima li ona dečka. Ona se nasmijala i naravno rekla mu da nema. On je zastao. Ona je došla do njega da ga povuče da krenu jer će zakasniti doma. No, on je nju povukao prema sebi. I samo joj šapnuo:"Da nadoknadim ono sa stepenica!" I tada je prislonio svoje usne na njene. Dosta dugo su se ljubili. Onda se ona trgnula. Pogledala na sat. Već je kasnila doma 45 minuta. Još ga je jednom poljubila. I počela trčati. Trčeći je shvatila da mu se nije niti predstavila. Na brzinu se okrenula. Vidjela je da on još uvijek stoji na istom mjestu i gleda za njom. Doviknula mu je:"Inače, zovem se Milicija!" On je viknuo:"Ja sam Silan, čujemo se!"
Kada je došla doma, roditelji su joj već spavali. Samo je pomislila kako se ovaj put izvukla. Bila je presretna. Ali znala mu je samo ime. Ni broj njegovog mobitela nije imala. Ali je znala da će sve saznat. Znala je da ga mora ponovno sresti. Jer to je po njoj bila ljubav na prvi pogled i to na valentinovo.
Hahaha... moja najgluplja prica ali eto... Samo neki ce skontat imena(Milicija i Silan)... a vi koji ne skontate jbg...
evo napokon i u mene novi post... iako sam tila nedavno napisat novi post bila sam zaboravila korisnicko ime... hehe... uglavnom malo cu se osvrnuti na zadnji tjedan... uglavnom lipo u cetvrtak i petak nismo imali skole kako i znate... i bilo mi je super ... u četvrtak se otvarala Ivana... i bilo je savršeno... lipo nisam bila pijana ali mi je bilo veselo... ma predobro... jos s vekicem i antunovicem... ma savršeno... a da i pička je bila tu... haha... ma predobro... cak me vekic pratia doma... tj. do kačića... ali svejedno mu fala... i četvrtak mi je stvarno najbolja vecer koju pamtim... ma svaršeno.. .cak mi je vekić da na 10min svoj kajiš... jeee...
ah onda jucer... subota... bila marini na krizmi... bilo je dobro... pogotovo ona ivona... opicena ženska skroz... moja prija... haha... e da i nesto s krizme: pij marina pij na tebe je red, ova čaša s ledom neka ide redom... rodila majka šeprtlju šeprtlju...haha... ma bilo je odlicno... a navećer lein i vekicev rođendan... iako sam ja dosla tek oko 11... bilo mi je dobro... ali naravno nije subota mogla bit dobra ko četvrtak.. prvo vekić je bia pijan ko letva... nije zna za sebe... cak me jedno 15min nagovara da se ubacimo u more... hmm... i opet mi je da kajiš.. ajme retardirana sam ali mi je kajiš bas lip... i onda na kraju se one budale potukle... a nije im to tribalo... ali eto... e i da jedna rečenica iz mnogih antunovičevoh pisama sinoć: I ja im kažem da život je sranje....jeeeee....
to bi bilo uglavnom sve... nadam se da ce uskoro bit neki zanimljiviji post... :)