neznam kako vi stojite kada je riječ o televiziji i opčenito programu koji se prikazuje na tv stanicama,no za sebe znam da mi tv postaje sve apstraktniji iz godine u godinu.kada biste me upitali koliko filmova pogledam godišnje,odgovor bi vjerojatno bio 10-15.nije da je razlog tome isključivo školska preopterečenost već za mene filmovi ne pretstavljaju prevelikog smisla pa se nađe tek pokoji film koji mene uspije fascinirat,čime god.
međutim,prije kojih mjesec i pol dana,otkrio sam vrlo poticajnu i korisnu emisiju dana cruickshanka:put oko svijeta u 80 blaga.neznam kako bih vam opisao svoje doživljaje vezane uz tu doista interesantnu reportažu koja se nažalost protezala kroz tek 10 epizoda.
gušt je uvijek iznova čekati nedjeljno posljepodne u iščekivanju novih potraga za blagom ovoga svijeta.dok bih promatrao danove avanture kroz cijeli svijet,uživio bih se za željom da i ja prisustvujem tim nesvakidašnjim i jedindstvenim prizorima koje je ljudski razum stvorio.usporedba današnjeg i antičkog stila čini nas sićušnima,promatramo svijet sa nove perspektime u kojem dominira ljepota antičkoga.možda me ta prevelika želja da proputujem svijet,steknem što veću kulturu i unutarnje bogatsvo čini zainteresiranim za arheološke raritete.
kao što ljepota dolazi,tako i odlazi.ja bih ovo vrijeme kada sam promatrao te epizode opisao kao najpoučnije i interesantnije doba provedeno za televizorom u zadnjih nekoliko godina.zapravo shvačam da sam propustio dio sebe kroz sve te godine,jer sam tom emisijom upoznavao i samoga sebe i moje prohtjeve.
žaljenje što tih 10 epizoda nisam ovijekoviječio na vrpcu trenutno je jače od svih viđenih antikviteta u tome vremenskom razdoblju.sada je nažalost gotovo,obnavljanje tih epizoda može usljediti tek kada budem uživo dio takvih prizora.
zar je moguće kroz nekuvrst serije,upoznati samoga sebe?itekako!kao što rekoh ovaj serijal oživio je prohtjeve u meni koji samo što ne puknu od želje da se ostvare.
spomenuo bih drugu zapaženu emisiju koju nikako ne mogu propustiti,također nedjeljom popodne:lov na antikvitete,jure gašparca.više je nego pohvalan koncept njegova rada i tijeka događaja kroz emisiju.zapravo se kroz uobičajen razvoj dana,upoznaje sa antikvitetima želeći reći kako naša okolina vrvi od skupocjenih i vrijednih sitnica na koje čekaju kolekcionari.
žalim što nikada nisam bio jedan od onih koji će sakupljati ono što nitko nema..no za kolekcionarstvo nikada nije kasno,pogotovo za mene,život je,nadam se još ispred mene.
prosvijetljenje i podizanje interesa za nešto,može obogatiti naš život.a kada taj poziv dođe direktno preko televizora,lijepo je znati da i to čudo tehnologije može poslužiti za podizanje nečije kulture.

samo za vas,
mario