ova jedinstvena prilika koja nam se pruža,mora se iskoristiti.naime,kao što već znate,u hrvatsku je stigla zbirka slika vincenta van gogha,slavnog nizozemskog slikara 19. stoljeća iz brabanta.
ne znam koliko takav događaj znači u životu jednog prosječnog hrvatskog građanina,kojika mu je kulturna razvijenost da shvati o čemu je riječ i kolika je želja prisutna da svoje oči pomiluje sa tim darovima svjetskoga ekspresionizma.gledajte,nekome takvo što ne pretstavlja niša u životu,odmahnut će rukom dok je kod mene drugačiji scenarij.gorim od želje da ugledam uživo 'majstorije majstora' i da jednoga dana trijumfalno uskliknem sa tim kulturnim obogačenjem u mome životu.zamislite da ću to prepričavat svojoj dječici jednom dao bog,u stilu:znate,u ono vrijeme su nas privlačili svjetski umjetnički rariteti,a danas,samo se vozite u tim shuttleima'..
hehe,trenutno zaista nezamislivo,ali što je danas nemoguće u svijetu kada je sve nepredvidivo i surovo.već par puta smomenuh da bih volio vidjeti vaše sudjelovanje u tekstovima,rasprave,mišljenja i vlastite ideje,ali čini mi se da do toga nismo u potpunosti došli.volio bih upravo na temu 'umjetničke vrijednosti' čuti vaša gledišta..
osvrnuo bih se i na nedavno gostovanje 'bečkog ansambla' u hnk-u.sramota je vidjeti kakvi se ljudi u današlje vrijeme gibaju po koncertnim dvoranama.upravo ono što konstantno spominjem,ta društvena diskriminacija sveprisutna je.tako primjerice na toliko bitne i razvikane koncerte(u pozitivnom smislu) dolaze oni,kojima tamo nije mjesto.različite sponzoruše i ugledni estradnjaci kojima je osnocni cilj biti viđen.tko pati?naravno,kao i uvijek,ljudi koji se razumiju i kojima je ovo bila možda posljednja prilika u životu da uhvate uživo te savršene valove instrumenata.
nažalost,hrvatska se predstavlja u lošem izdalju,uostalome,što o nama mogu misliti glazbenici kojima poslje otsviranog stavka netko plješće..sramota

kaže se da nikada nije kasno za promjene na bolje!no što takve promjene vuku za sobom,koji su aspekti takvoga postupanja?ovisi od pojedinca do pojedinca.
kada kao iz vedra neba u vašu glavu lupi neka nova ideja kojom mjenjate dosadašnju rutinu,zasigurno to sa sobom nosi određene konzekvence.tako primjerice napuštanje do prije nekoliko trenutaka uobičajenih stvari,može u vaš život uvesti pomutnju.
time dragi moji čitatelji prekidam apstinencijski niz od 2 tjedna koliko nisam pisao.vjerujte mi,nije stvar u zasičenosti već u nedostatku pristojne količine vremena.
prije nekoliko dana tj. prošlu subotu,donio sam finalnu odluku koju sam već jednom donio u životu,za vlastiti boljitak.naime,od ponedjeljka sam napustio sva gazirana pića ovoga svijeta,zarade u meni 'nažalost' pronalazit više neće.do takve odluke došlo je spontano i za mene samoga neočekivano.bio sam primoren slijediti unutarnji glas koji me uputio na ovakvu opciju.
ne znam kako vi stojite sa životnim promjenama,koliko vam teško pada odreći se nečega ili smanjiti to količinski,ali za sebe znam da mi odricanje nikada nije pretstavljalo ikakav problem.
sada gledajući sa generalne strane boljitka,smatram da ne vuće sa sobom samo poboljšanje,već uz njega spada i doza nesigurnosti.kada vaš život počne teći uzlaznom putanjom,kada sve cvjeta i bruji,vidite li u tome ikakve negativnosti?prirodno bi bilo da vidite,jer čovjek je razumno biće,sa intelektualnim sposobnostima,za razliku.ali kada se osoba ne bi zapitala o svršetku svijetle strane,ona ne bi bila funkcionalna.
znate,zapravo je lako odreći se materijalne strane,ali pitanje je koliko time pati ona duhovna,u najgorem slučaju,kako je kada spiritualna strana gubi na snazi,kada se prisilno ili dobrovoljno odrićemo ljudskoga bića?eh,to su najgori slučajevi,kojima istinu znaju samo oni koji su kroza njih prošli.
iako malobrojnim,ali vama vjernim čitateljima želim poručiti kako zaista nikada nije kasno za promjene,ali za promjene koje će vaš život učiniti duhovno bogatijim!

uz lijep pozdrav,vaš
mario