oduvijek sam za temu razgovora na mome blogu htio imati jednu stvar,a to je javna diskriminacija nas metalaca.u svakodnevnom životu mi metalci susrečemo se sa raznim javnim problemima.počevši sa mrkim pogledima koje nose lica ljudi kraj kojih prolazimo.to je eto,najmanji i zanemariv problem,ali kad na nas nešto može utjecat negativno i odredit nam sudbinu,onda je to vrlo ozbiljan problem.oduvijek se nas metalce svrstava u neke glasnike sotone,njegove pristaše i potpune poremečene ili ljudi ugledajući nas,poistovjećuju sa sotonom.to je nešto šta mrzim iznad svega jer glazba koju preferiramo,ne mora biti odraz našega morala i ljudskih vrijednosti.i zbog takvih hipotezi nastupaju razno razne predrasude,neopravdano.zato recimo muškarci duge kose,izuzetnog načina odijevanja i pretenzija prema metal glazbi imaju enormno smanjene šanse da se zaposle u jednoj običnoj tvrdci.razlog tomu su predrasude koje se stvaraju već unaprijed,i ne poznavajući kvalitete toga čovjeka.uvijek se o nama govori u nekom negativnom kontekstu,ljudi se ne mogu zaposliti,nisu dobrodošli,pa su prisiljeni promjeniti svoj stav o svemu,ošišat se i počet iz početka,kako bi zaradili za kruh.heh,neke stvari mogu se nekome pričiniti smiješnima,a zapravo nisu.primjerice iz iskustva znam osječaj kada vas jedna bakica pita,dok vi mirno sjedite za klupicom,citiram:'GOSPODIĆNO bili mi se mogli dići???'.ima u tome nešto humora ali ljudi dobivaju dojam da smo neke curice,samo zbog naše duge kose.mislim da je upravo pitanje zapošljavanja ljudi kojima je metal glazba strast,tema o kojoj bi se trebalo progovoriti u javnosti i u medijima i upitat se zašto dolazi do predrasuda.
p.s.:pozdrav svima koji čitaju ove tekstove,hvala vam,a poseban pozdrav iki i zoku-mojim najboljim frendovima s kojima mi je uvijek drago popričat i ludo se nasmijat!!!